Prije gotovo 2600 godina jednom je muškarcu odrubljena glava na području današnjeg grada Yorka u Velikoj Britaniji. Razlozi zbog kojih je smaknut nisu poznati, a njegova glava brzo je zakopana u blato bogato glinom.
Kad su 2009. godine arheolozi pronašli tu lubanju, shvatili su da se u njoj još uvijek nalazi dio moždanog tkiva i to ih je uznemirilo.
U normalnim uvjetima moždano tkivo propada i trune vrlo brzo nakon smrti, no tkivo koje su oni pronašli preživjelo je dulje od dva i pol tisućljeća, a osim toga, zadržalo je donekle i svoj oblik te karakteristike.
Arheolozi sad napokon imaju i odgovor na sve navedeno, a do njega su došli korištenjem nekoliko molekularnih tehnika za proučavanje tkiva. Otkrili su da su dva strukturalna proteina, koji služe kao osnova neuronima i astrocitima, zgusnutiji u tom prastarom komadu ljudskog mozga.
Nakon cjelogodišnjeg eksperimentiranja otkrili su i da su ti nakupljeni proteini mnogo stabilniji od onih u mozgu današnjeg čovjeka. Štoviše, te prastare nakupine proteina možda su pomogle u održavanju strukture mekog tkiva tijekom tisućljeća.
Nagomilani proteini žig su starenja i bolesti mozga poput Alzheimerove bolesti, no znanstvenici nisu pronašli u tom prastarom komadu mozga nakupine proteina tipične za starenje ili za bolesti mozga.
Još uvijek nisu sigurni što je proteine natjeralo da se zgusnu, no sumnjaju da je to u vezi s uvjetima tijekom ukapanja glave pokojnika, a vjeruju kako je ukapanje bilo dio šireg rituala.
U međuvremenu te nove spoznaje mogle bi pomoći znanstvenicima u prikupljanju informacija iz proteina pronađenih u prastarim tkivima, iz kojih se DNK ne može jednostavno izvući.
Izvor: sciencemag.org
