Kad ljudi na Zemlji snimaju selfie to je veoma jednostavan proces. Izvade iz džepa svoj pametni telefon, uključe aplikaciju kamere, upere pametni telefon, zauzmu pozu i kliknu. No, znate li kako to izgleda kad se selfie snima na potpuno drugom planetu na kojem nema ni jednog čovjeka u blizini?

Fotografije koje NASA-in rover Perseverance šalje na Zemlju s Marsa izgledaju impresivno, a posebno je oduševljenje izazvala fotografija selfija rovera i malog helikoptera Ingenuityja. Ekipa iz NASA-e odlučila je otkriti kako su do te fotografije došli i koliko je zapravo komplicirano napraviti selfie tisućama kilometara daleko.

Prije svega, zašto rover uopće snima selfie? Osim toga što ima svoj profil na društvenim mrežama (da i on je influencer), selfiji omogućuju ekipi na Zemlji da provjeri stanje samog rovera i njegovog neposrednog okoliša.

Prvi je selfie na Marsu napravljen 31. listopada 2012. godine i napravio ga je NASA-in prvi rover na Marsu, Sojourner. U međuvremenu su tehnika kojom se selfiji rade na Marsu, ali i tehnologija kojom se rade napredovali. Tako je NASA objavila video u kojem se vidi kako Perseverance izvlači i izokreće svoju robotsku ruku ne bi li napravio 62 fotografije od kojih je u konačnici napravljen jedan selfie.

No, ono što se ne vidi je, koliko je zapravo kompliciran cijeli proces. Baš kao i kod profesionalnih influencera na Zemlji, za Perseveranceov selfi nije bila potrebna samo jedna osoba već cijeli tim - od vozača rovera, inžinjera koji testiraju sustave, inženjera zaduženih za kamere, stručnjaka koji obrađuju fotografije i lijepe ih zajedno do onih koji sve to nadgledaju i koordiniraju.

Uz to što je potreban cijeli tim da bi rover napravio jednu fotografiju, svi rade prema "marsovskom vremenu", što često znači da su radili tijekom noći kako bi naredbe do rovera stigle u pravo vrijeme.

Kako bi napravili selfie, iskoristili su kameru koja se zove WATSON (Wide Angle Topographic Sensor for Operations and eNgineering), a kojaj je primarno dizajnirana za detaljnje fotografije teksture kamena, a ne širokokutne fotografije. Upravo zbog toga što kamera pokriva samo maleni dio onoga što vidi, inženjeri su morali osmisliti niz naredbi koje bi potaknule snimanje desetaka individualnih fotografija od kojih je na kraju sastavljen selfie.

Da bi fotografija bila još upečatljivija, tim je morao posložiti rover i helikopter na pravo mjesto kako bi obojica bila vidljiva i kako se pri premještanju ne bi međusobno oštetila.

A kako bi bili sigurni da ništa neće biti oštećeno tijekom snimanja selfija, ekipa u NASA-i napravila je niz računalnih simulacija kretanja rovera i njegove robotske ruke. Kad god bi u simulaciji došlo do bilo kakvog sudara, inženjeri bi korigirali putanju robotske ruke i naredbe koje joj trebaju poslati. U konačnici su uspjeli isprogramirati robotsku ruku da prođe što je moguće bliže roverovom tijelu, a da ga pri tome ne dotakne.

Nakon što su fotografije snimljene i poslane na Zemlju započeo je mukotrpan posao njihove obrade i spajanja u jednu fotografiju. Otklonjene su bilo kakve mrvice prašine, nejasnoće ili odbljesak svjetla, a nakon toga je krenulo stvaranje mozaika od 62 fotografije kako bi finalna fotografija izgledala poput selfija na koje smo navikli na Zemlji.

Impresivan posao i impresivna fotografija koja je oduševila cijeli svijet.

Izvor: NASA