Nezadovoljan današnjim načinom testiranja znanja stranih jezika, MIT-jev Yevgeni Berzak krenuo je u potragu za boljom i efikasnijom metodom. Jedna od metoda kojom se bavio sa svojim timom temeljila se na nesvjesnim pokretima očiju.

U sklopu istraživanja okupili su 145 učenika engleskog jezika i nakon postavljanja tehnologije za praćenje pokreta njihovih očiju dali im da čitaju rečenice na engleskom.

Pratili su koliko se koji student zadržava na određenim riječima te koliko im je potrebno da se s jedne riječi pomaknu na drugu, a potom su te rezultate usporedili s rezultatima 37 ispitanika kojima je engleski materinji jezik.

Tekst koji se prilagođava čitatelju

Berzak i njegov tim na osnovi tih testiranja napravili su tablicu rezultata prilagođenu njihovoj metodi i usporedili ju s rezultatima standardnih testova engleskoga jezika. Zaključili su da zaista postoji pouzdana veza između kretanja očiju i čitanja teksta na stranom jeziku.

Zahvaljujući tom otkriću, Berzak i njegov tim započeli su s razvojem alata, temeljenog na umjetnoj inteligenciji, koji bi mjerio znanje stranog jezika kroz čitanje tekstova na internetu. Kamera bi snimala u kojem smjeru čitatelj gleda, tehnologija praćenja pogleda analizirala što gleda, a umjetna inteligencija procjenjivala što to znači u kontekstu poznavanja jezika.

Tekst koji osoba čita zatim bi se mogao prilagoditi čitateljevoj razini znanja. Tako bi alat mogao biti koristan početnicima, ali i onima kojima je engleski u malom prstu.

Beskonačno mnogo tekstova čitateljima je prezentirano u digitalnom formatu, kazao je Berzak. Bilo bi vrlo korisno da se kompleksnost i sadržaj teksta mogu prilagoditi čitatelju.

Izvor: csail