Tri su načina širenja koronavirusa, no nisu svi jednako istraženi. Od prvog dana poznato je kapljično širenje. Dakle, podrazumijeva se kihanje i kašljanje kod osoba koje su već razvile simptome.
Drugi način prijenosa koronavirusa jest preko površina. Sjećate se onih savjeta da opasnost vreba na bankomatima i kvakama. Doduše, za sada je virus izoliran s takvih površina, ali još uvijek nije otkriveno jesu li te čestice zarazne. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti kaže da je to najmanje vjerojatan način zaraze, a Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti tvrdi da do sada nije dokazan ni jedan način takvog prijenosa bolesti.
Posljednji način širenja virusa, koji ćemo danas detaljnije objasniti, jest preko aerosola. Naime, na taj se način širenja tek odnedavno sve glasnije upozorava. Aerosol su male čestice koje izdišemo dok govorimo, a golim okom ne možemo ih vidjeti.
Čestice aerosola su poput duhanskog dima. Ako osoba govori bez maske u zatvorenoj prostoriji koja se ne provjetrava, aerosol će ostati u zraku. Opasnost od zaraze veća je što je duža izloženost osoba tom ustajalom zraku.
Ako ste sami i udaljeni od ljudi, ne ugrožavate nikoga. No znanstvenici su u španjolskom dnevniku El Pais predstavili dva korisna primjera.
Prvi je primjer kućno druženje. Idu hladniji dani, pozvali ste nekoliko prijatelja, šestero vas je u stanu. Bez maski, zatvoreni su prozori, boravili ste tamo četiri sata. No jedna osoba već sutradan je razvila prve simptome. To je pacijent nula. Bez ikakvih mjera, u opasnosti su od zaraze svi koji su bili u prostoriji. U slučaju da nose maske, broj zaraženih smanjio bi se na četiri osobe koje bi se mogle zaraziti, a zarazu bi izbjegla jedna osoba. Rizik od infekcije pada na jednog potencijalno zaraženog tek ako koriste maske, ali i druženje skrate na dva sata uz prozračivanje prostora.
Drugi je primjer škola. Iako i u Hrvatskoj stručnjaci tvrde da škole nisu izvor zaraze, ipak svako malo razredi odlaze u samoizolaciju jer je riječ o zatvorenim prostorima. Kao primjer uzet je razred s 24 učenika, a važno je tko u učionici govori. Rizik je veći ako je riječ o učitelju jer oni govore više od učenika, koji će možda odgovoriti tek na pokoje pitanje na satu. Nakon dva sata s učiteljem koji je zarazan polovica učenika vjerojatno će se zaraziti. Uz nošenje maski rizik pada na zarazu petero učenika. No ako se nose maske, drži otvoren prozor, a svakih sat vremena učionica se dodatno prozrači, u riziku je tek jedan učenik. Dakle, važno je držati se svih mjera držanja distance, nošenja maski i prozračivanja ako već više ne možemo boraviti na otvorenom, gdje se čestice virusa ipak lakše raspršuju.
Razlika se vidi i u tome koliko ste glasni, to jest ako sjedite u tišini, aerosol se širi zanemarivo. Ako govorite, širenje je deset puta jače. No ako pjevate ili vičete, širi se čak 50 puta više čestica virusa.
U španjolskom dnevniku koji je radio analizu spomenuli su primjer zbora iz Washingtona s velikim brojem zaraženih nakon jedne probe.
No ne moramo ići tako daleko, imamo primjer superžarišta iz Popovače. Na promociji knjige, u zatvorenom prostoru, bez maski se i pjevalo te je od 116 testiranih sudionika bilo čak 90 pozitivnih.
Zašto nisu bili zaraženi baš svi, još uvijek se istražuje, no sigurno je da to ovisi o količini virusa kojom je netko bio izložen, ali i sposobnosti nečijeg organizma da se od virusa obrani.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
