Redoviti darivatelji krvi mogu steći više od samog zadovoljstva pomaganjem drugima jer darivanje krvi može poboljšati sposobnost tijela da stvara zdravije krvne stanice, potencijalno smanjujući rizik od raka krvi.
Hector Huerga Encabo s Instituta Francis Crick u Londonu i njegov tim proučavali su uzorke krvi 217 njemačkih muškaraca u dobi od 60 do 72 godine koji su darivali krv više od sto puta. Usporedili su ih s uzorcima 212 muškaraca slične dobi koji su donirali krv manje od deset puta. Česti darivatelji češće su imali mutacije u genu DNMT3A. To istraživanje objavljeno je u časopisu Blood.
Kako bi to istražili, znanstvenici su izradili matične stanice ljudske krvi s mutacijama DNMT3A i stavili ih u laboratorijske posude s nemodificiranim stanicama. Neke su posude sadržavala EPO, hormon koji se povećava nakon gubitka krvi. Nakon mjesec dana mutirane stanice rasle su 50 % brže u okruženjima bogatim EPO-om, ali istom brzinom kao normalne stanice u posudama bez EPO-a.
To sugerira da ćete, pri svakom darivanju krvi imati povećanje EPO-a u vašem sustavu i to će pogodovati rastu stanica s ovim mutacijama DNMT3A, pojašnjava Encabo.
Daljnji pokusi pokazali su da su te stanice prerasle one sklone leukemiji i proizvele više crvenih krvnih stanica. To je kao da darivanje krvi stvara selekcijski pritisak da se poboljša sposobnost vaših matičnih stanica i njihova sposobnost obnavljanja, kaže Ash Toye sa Sveučilišta u Bristolu, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Međutim, Marc Mansour sa Sveučilišnog koledža u Londonu, koji isto tako nije sudjelovao u istraživanju, upozorava i na potrebu za daljnjim istraživanjem. To treba potvrditi u puno većoj kohorti, među različitim etničkim grupama, među ženama i drugim dobnim skupinama, ističe te dodaje da darivatelji bez DNMT3A mutacija možda neće doživjeti iste dobrobiti.
Ako vas zanima gdje možete darivati svoju krv, informacije možete potražiti na stranicama Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, koji svakodnevno obavještava na kojim mjestima postoji potražnja za darivanjem krvi.
Izvor: New Scientist
