Bojite li se zmija, možda biste trebali preskočiti fotografije i video u ovom tekstu. No, to ne znači da ne trebate pročitati tekst.
Naime, znanstvenici sa Sveučilišta Monash u Australiji napravili su zanimljivo istraživanje o zmijama otrovnicama. Točnije, zanimala ih je mehanika iza samog napada zmija otrovnica i ubrizgavanja otrova u plijen.
Kako bi to proučili, morali su se poslužiti najnovijom tehnologijom jer su zmije otrovnice, kad napadaju, izuzetno brze. U nekim slučajevima reagiraju i grizu brzinom od 60 do 100 m/s, što je brže nego što ljudsko oko može primijetiti.
Stoga su Silke Cleuren i Alistair Evans sa Sveučilišta Monash, u suradnji s francuskim kolegom Anthonyjem Herrelom iz Muzeja nacionalne prirodne povijesti Francuske (CNRS) te Remi Ksas iz Venomworlda, proučavali 36 vrsta zmija (od zapadnih dijamantnih čegrtuša do gruboljuskave smrtonosne zmije) i njihovu mehaniku napada.
Zmijama su ponudili mamac u obliku cilindra toplog medicinskog gela koji podsjeća na malu životinju i sve snimili dvjema kamerama koje snimaju brzinom od tisuću sličica u sekundi. Potom su snimke, odnosno napade, zmija rekreirali u 3D-u. I dobili su zaista fascinantne snimke, ali i nevjerojatan uvid u sam način na koji zmije napadaju plijen.
Nakon više od sto snimaka tim je uočio da zmije svoje očnjake zariju u lažni plijen unutar 100 ms od početka napada, što je otprilike brzina kojom sisavci reagiraju kad ih nešto preplaši. Kako ističu, vršne brzine bile su veće kod grabežljivaca iz zasjede i kod zmija koje love sisavce.
Također su uočene razlike u ponašanju među trima porodicama zmija - jedna vrsta izvodila je gladak udarac, nakon kojeg je često slijedilo premještanje očnjaka; druga vrsta je brzo dosegla svoj plijen, ugrizla ga i više puta ga stiskala čeljustima; a treće su koristile svoje straga postavljene očnjake naizmjeničnim pokretima čeljusti kako bi oštetile površinu plijena (Ako nisu zadovoljne prvim ugrizom, izvlače očnjake iz plijena i mijenjaju kut pod kojim ih guraju u plijen. Tek kad su zadovoljne kutom, zatvore čeljust i ubrizgaju otrov.).
A zanimljivo je i da zmije ponekad griješe. Tako su tijekom snimanja uočili kako je jedna tuponosa zmija progrešno procijenila udaljenost do pijena i slomila očnjak. Iako bismo možda mislili da je to rijetkost, tim koji je provodio istraživanje, objavljeno je u Journal of Experimental Biology, ističe kako analiza zmijskog izmeta pokazuje da se to događa često i da zmije najčešće slomljeni zub progutaju i potom izbace prirodnim putem.
