Miris hrane može probuditi razne uspomene, čak i one zaboravljene iz djetinjstva. No kada osjet mirisa oslabi, to može značiti puno ozbiljnije stanje od obične prehlade.
tri vijesti o kojima se priča


U svojoj analizi za The Conversation, Jannette Rodríguez Pallares, redovita profesorica anatomije i humane embriologije na španjolskom Sveučilištu u Santiagu de Composteli, objašnjava da se miris često podcjenjuje, iako je ključan za preživljavanje. On nas upozorava na opasnosti, utječe na naše odluke i stvara snažne veze s emocijama i pamćenjem. Osjet njuha, izravno je povezan s dijelovima mozga koji upravljaju emocijama i sjećanjima, zbog čega mirisi mogu probuditi tako žive uspomene.
Iskrivljeni svijet
Rodríguez Pallares podsjeća na slučaj talijanskog "super kušača" Michelea Crippe, koji je tijekom pandemije COVID-19 izgubio osjet mirisa. Kada mu se miris vratio, naranče su mirisale poput spaljene plastike, breskve poput bosiljka, a vanilija mu je izazivala mučninu. To iskrivljenje najvjerojatnije je proizašlo iz oštećenih neurona u njušnom luku.
Ta vrsta poremećaja pokazuje koliko je osjet mirisa krhak. Još važnije, Rodríguez Pallares naglašava da takve promjene mogu ukazivati na oštećenja u samom mozgu te to može biti i rani znak dublje neurološke bolesti.
Više od simptoma
Većina ljudi gubi miris privremeno zbog gripe ili prehlade, ali Rodríguez Pallares naglašava da on može biti i glasnik neurodegenerativnih bolesti.
Gubitak mirisa pogađa do 90 posto pacijenata s Parkinsonovom bolešću, objašnjava ona, a iznenađujuće je da se javlja godinama prije drhtavice ili ukočenosti. Do trenutka kada se pojave motorički simptomi, više od polovice neurona koji proizvode dopamin već je uništeno.
Prema Rodríguez Pallares, Parkinsonova bolest može započeti upravo u njušnom luku, oštećenom udisanjem toksina ili virusa. Kod Alzheimerove bolesti, prva pogođena može biti regija nazvana locus coeruleus, što prekida povezanost mirisa i emocija puno prije pojave gubitka pamćenja.
Dijagnostički tragovi
Testiranje mirisa moglo bi pomoći u razlikovanju Parkinsonove bolesti od drugih poremećaja. Pacijenti često i dalje osjećaju čokoladu, ali ne registriraju miris sapuna ili dima. Neki doživljavaju olfaktorne halucinacije, osjećajući fantomske mirise poput gorućeg drveta.
Za Rodríguez Pallares gubitak mirisa nije beznačajan. To je „znak upozorenja da je degenerativni proces započeo“ i ključna prilika za ranije i učinkovitije liječničke intervencije.