Povjerenje i zaštita privatnosti riječi su koje u posljednje vrijeme sve češće možemo čuti, ali u negativnom kontekstu jer se sve češće događaji sigurnosni propusti zbog kojih je ugrožena privatnost korisnika i njihovo povjerenje u aplikacije i servise.

No istraživanje koje je proveo S. Shyam Sundar iz Media Effects Research Laboratoryja pokazalo je kako su ljudi nepovjerljiviji prema drugim ljudima kad se radi o dijeljenju privatnih podataka, pogotovo onih financijskih.

On je sudionike istraživanja zamolio da koriste ili osobu ili chatbot kako bi kupili zrakoplovne karte na internetu. Nakon što su dobili potrebne informacije, sudionici istraživanja trebali su dati broj svoje kreditne kartice.

Otkrio da ljudi imaju više povjerenja u strojeve nego u ljude. Čak im nije potrebno direktno reći da komuniciraju sa strojem da bi stupanj povjerenja narastao. Dovoljni su i suptilni pokazatelji u dizajnu.

Zašto je to tako, teško je definirati, ali Sundar vjeruje da je tako jer strojevi "ne tračaju i nemaju prikrivene motive".

Zato im nije problem dati broj svoje kartice automatiziranom putničkom agentu, ali jest osobi u putničkoj agenciji, ističe Sundar.

Upozorava da je takvo uvjerenje veoma opasno jer, iako strojevi sami po sebi nemaju skrivenih motiva, ljudi koji razvijaju te strojeve i osmišljavaju programe mogli bi iskoristiti tu lakovjernost korisnika za svoju dobit.

Ova bi studija trebala upozoriti ljude i osvijestiti njihovo ponašanje na internetu. Ljudi bi trebali biti svjesni da možda slijepo vjeruju računalima i chatbotima, a zapravo bi morali biti veoma oprezni, ističe Sundar.

Također dodaje kako dio odgovornosti leži i na ljudima koji osmišljavaju automatizirane chatove. Oni bi trebali posebnu pozornost posvetiti načinu na koji ih izrađuju te korisnike zaštititi od neovlaštenog izvlačenja informacija putem chata.
 

Izvor: Chi2019.acm.org