Ponekad se čovjek doista pita kako funkcionira prosječni ljudski mozak navučen na pojedine društvene mreže, imaju li ti ljudi život i jesu li zaista krajnje lobotomizirani...

Dok svijet pogađaju katastrofe nevjerojatnih razmjera, većinom izazvane ljudskim faktorom, bez obzira na to što dolaze u obliku elementarnih nepogoda, postoje određene grupacije ljudi koje će od realno minornih problema napraviti "opći spektakl" i izazvati paniku koja se može okarakterizirati, neka mi svi oproste jedino kao - glupost. Zapravo, još sam bio i blag, jer za opis onoga što neki izvode zbog nedostupnosti društvenih mreža mogao bi se upotrijebiti i daleko "žešći" termin, ali pokušat ću se zadržati u granicama pristojnosti, jer inače bih i sam ispao znate već što, ako već nisam...

Uglavnom, u petak je Facebook bio nedostupan nekoliko sati, što je već drugi put u posljednjih dva mjeseca, a i to je dovoljno da se počne baratati tezama o "ozbiljnom problemu". Zaista mi nije jasno što je to toliko ozbiljno u nedostupnosti Facebooka, neovisno o tome što najpopularniju društvenu mrežu na svijetu koristi preko milijardu ljudi. Čisto sumnjam da baš svi imaju neke ozbiljne poslove na "Fejsu", pa im je, eto, njihova nedostupnost prouzročila izravnu materijalnu, poslovnu, a ne daj Bože i emocionalnu štetu. U tom slučaju bi mi još bilo razumljiva histerija koja se pojavi svaki puta kada Facebook bude "down". 

Petak je, eto, za sve ovisnike o statusima, porukama, igrama, aplikacijama, svojim, svojih prijatelja, pa čak i svojih neprijatelja, na kraju ispao crni petak, jer je Facebook, grozote li nepodnošljive, bio nedostupan. Stvarno tragedija, ne znam kako ljudi uopće mogu (pre)živjeti ako ne naprave "update" na svojem profilu svakih pet ili manje minuta. Vjerojatno je to neshvatljivo i teško podnošljivo nama rijetkima koji nemamo niti profil na Facebooku, kojima je isti deaktiviran i koji ga ne koriste toliko često da su zaboravili kako izgleda stvarni svijet. U redu, Facebook je važan, ima određeni utjecaj na ponašanje, ima svojih prednosti, ali što je previše, previše je.

A previše je da, pazite sad dobro, odlučite zvati, ni manje ni više, nego policiju zbog toga što je Facebook - nedostupan!? Za tako nešto stvarno morate, opet tražim ispriku zbog izričaja, ispranog mozga i bezličnog života, jer ako mislite da će policija znati zašto je Facebook "u tami" ili da će policijski službenici (obični redarstvenici, specijalne postrojbe, detektivi?!) riješiti "problem svih problema" onda ste, barem se meni tako čini, zreli za stručnu pomoć. Ne policijsku, nego pomoć jedne druge javne službe, ne trebam objašnjavati koje.

Da, dogodilo se, u Los Angelesu je određeni broj ljudi zvao policijsku postaju zatrpavajući ih upravo stupidnim upitima što je s Facebookom i kada će stvari biti vraćene u normalu. Barton Brink, šerif stacioniran u Crescent Valleyju izgubio je živce i na Twitteru (da, zato što je, pogađate, Facebook bio nedostupan) morao poslati poruku svim "daviteljima" kako "dostupnost ili nedostupnost Facebooka nije policijsko pitanje i zato nas prestanite zvati s takvim upitima". Čovjek je reagirao relativno smireno, znam neke koji bi na njegovom mjestu pucali, ne figurativno, nego doslovno, srećom u zrak, što je oduvijek bio znak upozorenja da se prestane s idiotarijama bilo kakve vrste.

Osobno si ne mogu ni zamisliti kakav moraš biti lik da te nedostupnost Facebooka natjera da zoveš - policiju! Hej, policiju, k'o da oni imaju nadzor nad serverima i podatkovnim centrima, pa će skočiti vidjeti gdje su stvari otišle u "jednosmjernu". S jedne strane, ovakve su mi epizode jako smiješne, ali kad se prestanem smijati, onda shvatim da su stvari postale više nego ozbiljne. Ne, ne zato što je Facebook nedostupan, jer ne možete provjeriti je li netko napisao nešto monumentalno važno, nego zato što društvene mreže, nažalost, uz sve svoje kvalitete mogu producirati i - glupane. Samo je pitanje koliko ih ima, zapravo, koliko će ih u budućnosti biti i hoće li takvi na bilo kakav način zavladati svijetom. Kako je krenulo...