Sutra u kinu Europa počinje 4. KinoKino dječji filmski festival na kojem će se do nedjelje 24. veljače prikazati brojne filmske projekcije te će se održati razni događaji zbog kojih će zagrebačko kino na pet dana postati mjesto druženja i zabave, ali i učenja za svoju najmlađu kinopubliku kroz susrete s filmskim profesionalcima i gostima festivala. Festival će otvoriti premijera domaćeg znanstveno-fantastičkog filma "Moj dida je pao s Marsa", kojeg su neki već prozvali hrvatskim E.T.-jem i u kojem jednu od glavnih uloga ima robot Dodo.

Scenarij za film napisali su Pavlica Bajsić Brazzoduro i Branko Ružić prema motivima iz priče Irene Krčelić "Moj dida je vanzemaljac", dok je za režiju zaslužan nagrađivani autorski dvojac Dražen Žarković i Marina Andree Škop. U glavnim su ulogama 12-godišnja debitantica Lana Hranjec te (glasom) hrvatski glumac Ozren Grabarić koji je "posudio" glas robotu Dodi, a treba spomenuti i proslavljenog norveškog glumca Nils Ole Oftebroa, veliku slovačku komičarsku zvijezdu Petru Polnišovu te mlade hrvatske glumačke nade Alex Rakoš, Sven Barac, Tonka Kovačić, Lucija Šango itd.

Redatelji fima Dražen Žarković i Marina Andree Škop (Foto: Studio Dim)

Uoči premijere filma "Moj dida je pao s Marsa" razgovarali smo s redateljem Draženom Žarkovićem koji nam je priznao da im E.T. nije bio (svjesna) inspiracija, no jasno je da će onaj tko želi povlačiti paralele između vanzemaljca iz Spielbergova filma i "našeg" robota Dode, pronaći dovoljno dodirnih točaka da Dodu proglasi hrvatskim E.T.-jem.

Prvi hrvatski SF film za djecu od osamostaljenja RH

Je li Moj dida je pao s Marsa prvi SF film snimljen u RH?

Našoj dječjoj publici "Moj dida je pao s Marsa" možda će biti prvi hrvatski SF film za kojeg su čuli, no neprestano ističemo kako je još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća naš proslavljeni oskarovac Dušan Vukotić snimio "Sedmi kontinent" (1966.) i nešto kasnije "Goste iz galaksije" (1981.), a dalo bi se nabrojati i još par naslova, koji bar približno spadaju u žanr znanstvene fantastike poput "Izbavitelja" Krste Papića (1976.) i meni možda najdražeg hrvatskog filma svih vremena "Ritma zločina" iz 1981. godine, mog profesora Zorana Tadića. Od novijih naslova tu je i "The Show Must Go On" Nevija Marasovića iz 2010.

Ako želimo biti apsolutno točni, mogli bismo reći da je "Moj dida je pao s Marsa" prvi hrvatski SF film za djecu od osamostaljenja Hrvatske.

 

Scena iz filma (Foto: Studio Dim)


Kako ste došli na ideju za film i koliko je prošlo vremena od kad ste pročitali scenarij i odlučili napraviti film do snimanja zadnje scene?

Rad na ovom projektu su producentice "Studija Dim" Darija Kulenović Gudan i Marina Andre Škop započele prije punih sedam godina i sve je započelo pričom Irene Krčelić "Moj dida je vanzemaljac", koja je vremenom evoluirala u scenarij filma kojeg smo na kraju snimili. "Moj dida je pao s Marsa" je zbog svoje žanrovske opredijeljenosti za hrvatske relativno skromne kinematografske prilike i u produkcijskom i izvedbenom smislu vrlo zahtjevan projekt.

Trebalo je proći dosta godina da bi se sakupio novac za snimanje ovako zahtjevnog projekta, razradio scenarij i obavile pripreme, a nakon što smo film napokon uspjeli snimiti za samo 34 snimajuća dana, bilo je potrebno još više od godinu dana kako bi se obavila postprodukcija i izradili svi od petstotinjak kadrova s posebnim digitalnim efektima.

Bitno je napomenuti da je ovo film s najvećim brojem koproducenata u novijoj povijesti hrvatske kinematografije te da su svojim autorskim i financijskim doprinosom u izradi našeg filma uz Hrvatsku sudjelovale još Bosna i Hercegovina, Češka, Slovenija, Slovačka, Norveška i Luksemburg.

 

Scena iz filma (Foto: Studio Dim)

Nagrade i prije premijere 

Robot koji se kreće i govori te napredni specijalni efekti nije nešto što karakterizira hrvatsku kinematografiju – kakvi su sve bili izazovi pred vama tijekom snimanja filma? Kakve specijalne efekte gledatelji mogu očekivati?


U startu smo bili svjesni činjenice da se teško možemo mjeriti s hollywoodskim standardima te smo nastojali smisliti što jednostavniji i u našim prilikama izvediv način da robota Dodu oživimo, a opet da čitava stvar bude uvjerljiva pa smo se na kraju odlučili za kombinaciju praktičnih efekata i animacije.

Robota je po zadatostima scenarija dizajnirao i prototip izradio naš poznati likovnjak Zdenko Bašić, a operativnu verziju Dode je izradila jedna češka tvrtka specijalizirana za robotiku i animatroniku, tako da su Dodinim pokretima na snimanju daljinski upravljala tri češka lutkara.

Kako bismo našoj mladoj glavnoj glumici Lani Hranjec olakšali snimanje i komunikaciju s robotom, u dosta ranoj fazi smo angažirali glumca Ozrena Grabarića, koji je Dodi svojim glasom udahnuo dušu. Lana i Ozren (Dodo) su prije samog snimanja imali dosta glumačkih proba kako bi Lana usvojila odnos svog lika i robota, tako da je samo snimanje zapravo bilo egzekucija ranije uvježbanog.

U fazi snimanja robot još nije imao lice nego je ono nastalo tek u postprodukciji, gdje je animator Goran Stojnić po snimljenim glasu Ozrena Grabarića animirao facijalnu ekspresiju robota, a naš kompjutorski čarobnjak Krsto Jaram je onda tu animaciju različitim softverskim rješenjima "lijepio" na ekran robota snimljenog uživo. Rezultat tog kompleksnog timskog rada je robot Dodo kojeg će publika moći vidjeti na festivalskoj premijeri ovogodišnjeg Kino Kino festivala 20. veljače. Od ostalih specijalnih efekata u filmu ima i vrlo ozbiljnog CGI-ja, compositinga i različitih animacija.

 

Dražen Žarković (Foto: Studio Dim)

Na kojim je lokacijama film sniman?

Film je sniman najvećim dijelom u Hrvatskoj i jednim manjim u susjednoj Sloveniji, dok su (animirane) scene na planetu Perzej u sazviježđu Kasiopeje nastale u Slovačkoj. Iskoristili smo i podosta hrvatskih prirodnih ljepota poput rijeka Mrežnice i Kupe, Hrvatskog Zagorja, parka Maksimir, starih gradova Ozlja i Novigrada te rudnika Sv. Barbare u Rudama, recimo.

 

Iako film još nije premijerno prikazan, već ste osvojili neke nagrade? Kakav je interes medija i što očekujete nakon premijere?

Projekt je još u fazi ranog razvoja bio prepoznat kao potencijalno kvalitetan pa je dobio nagrade "BeActive Award" za najbolji projekt i "Prime4Kids&Family Award" za najbolji projekt za djecu.

Interes medija za film zaista je iznimno velik budući da dječji filmovi u hrvatskoj nažalost još uvijek suviše rijetko nastaju, iako svaki novi naslov opravdava svoje postojanje solidnom gledanošću te tako svjedoči o gladi publike za domaćim dječjim filmom. Film će u Hrvatskoj krenuti u redovnu kino distribuciju krajem ožujka, a nakon toga nas čeka kino distribucija u svih šest zemalja koje sam ranije nabrojao, a koje su koproducirale film.

Čini se da bi film mogao imati i bogat festivalski život, jer već i sada prije premijere imamo pozive za sudjelovanje na nekoliko festivala dječjeg filma. 

Maštamo o nastavku

Scena iz filma (Foto: Studio Dim)

Kako bi opisali poruku vašeg filma i je li namijenjen samo djeci ili i onima malo starijima?

 

Film je prvenstveno namijenjen djeci, naravno, ali uvjerenja smo da će se i odrasli dobro zabaviti gledajući ga u što smo se mogli uvjeriti na probnim projekcijama, budući i u njima priziva sjećanja na njihovo vlastito djetinjstvo. I naš autorski tim sada ima djecu upravo u dobi naše ciljne publike, pa je ovaj projekt i nama bio svojevrstan vremeplov i povratak u vlastito djetinjstvo i svijet dječje mašte.

Iako je naš film na prvi pogled samo znanstveno-fantastična avantura jedne zemaljske djevojčice i jednog vanzemaljskog robota, koji spašavaju njenog djeda kojeg su oteli vanzemaljci, ispod tog zabavnog sloja ipak se bavimo i univerzalnim temama ljubavi i prijateljstva, pa čak i prolaznosti ljudskog života.

 

Kakvi su vaši daljnji planovi? Nakon iskustva sa znanstvenom-fantastikom i dječjim filmom namjeravate li nastaviti istim putem ili…?

Paaa, priznajem da maštamo o nastavku, ali najprije moramo vidjeti koliko će se uspješno prvi "Dida" prizemljiti u kino dvorane.