Dvadeset godina nakon što je Kongres SAD-a zadužio NASA-u da identificira 90% objekata bliskih Zemlji (engl. Near Earth Objects ili NEO) većih od 140 metara, astronomi možda sada moraju proširiti tu potragu, ali prema orbiti susjedne nam Venere.
Nova studija, trenutno dostupna na repozitoriju arXiv i koja čeka objavu u časopisu Astronomy and Astrophysics, proučava do sada uglavnom zanemarenu kategoriju NEO-a, odnosno one koji dijele orbitu s Venerom. Glavni autor istraživanja je Valerio Carruba, izvanredni profesor na Državnom sveučilištu São Paulo u Brazilu.
Trenutno je poznato dvadeset Venerinih suorbitalnih asteroida, ističu autori navedene studije. Iako njihov položaj štiti od bliskih susreta s Venerom, Carruba i njegov tim kažu da ih to ih ne štiti od susreta sa Zemljom.
Što te objekte čini opasnima
Venerini suorbitalni asteroidi klasificiraju se kao potencijalno opasni asteroidi (engl. potentially hazardous asteroids ili PHA) ako su promjera najmanje 140 metara i prolaze unutar 0.05 astronomskih jedinica (AU) od Zemljine orbite. Podsjetimo,jedna astronomska jedinica odgovara udaljenosti Zemlje od Sunca.
Posebnu zabrinutost izazivaju objekti s niskim orbitalnim ekscentricitetom, koje je teže otkriti i koji su možda podzastupljeni zbog promatračkih pristranosti.
Venerini suorbitalni asteroidi izrazito su kaotični, s Lyapunovim vremenima (mjera koja se koristi u teoriji kaosa i dinamičkim sustavima za kvantificiranje koliko brzo sustav postaje nepredvidljiv zbog malih razlika u početnim uvjetima, op.a.) reda veličine od 150 godina, piše u navedenom istraživanju. To znači da njihova orbitalna putanja postaje nepredvidiva već nakon nešto više od stoljeća, što znatno otežava dugoročne analize rizika.
Što su otkrile simulacije?
Kako bi procijenili potencijalne prijetnje, znanstvenici su proveli simulacije orbitalne dinamike u trajanju od 36.000 godina, koristeći 26 kloniranih asteroida s različitim nagibima. Otkrili su da pstoji niz orbita pri kojima Venerini suorbitalni objekti mogu predstavljati kolizijsku prijetnju Zemlji.
Potraga za tim asteroidima sa Zemlje otežana je blještavilom Sunca i ograničenjima u vidljivosti.
Kombinacija ograničenja elevacije i solarne elongacije ograničava naša promatranja na specifična razdoblja tijekom godine, objašnjavaju autori istraživanja.
Presudna važnost budućih svemirskih misija
Nadolazeći opservatorij Vera Rubin mogao bi pomoći u toj potrazi, ali buduće svemirske misije mogle bi biti ključne.
Promatranja provedena s Venerine orbite, usmjerena od Sunca, mogu poboljšati detekciju tih tijela, navodi se u studiji. Predložene misije prema halo-orbitama blizu Sunce-Venera Lagrangeovih točaka mogle bi znatno povećati stope otkrivanja.
Lagrangeove točke su posebni položaji u prostoru gdje se gravitacijske sile dvaju velikih tijela (poput Sunca i planeta) i centrifugalna sila koju osjeća manji objekt (poput satelita) uravnotežuju. U tim točkama mali objekt može održavati stabilan položaj u odnosu na dva veća tijela.
Samo posvećena promatračka kampanja iz svemirske misije u blizini Venere mogla bi potencijalno mapirati i otkriti sve još uvijek 'nevidljive' PHA među Venerinim suorbitalnim asteroidima, zaključuju autori istraživanja.
Izvor: Universe Today
