Novo istraživanje rasvijetlilo je intrigantnu osjetljivost pasa na visoke glasove, osobito one žena.
Znanstvenici s Instituta za kognitivnu neuroznanost i psihologiju i Sveučilišta Eötvös Loránd u Mađarskoj, proveli su temeljitu analizu skeniranja mozga pasa kako bi istražili taj fenomen. Njihova otkrića, objavljena u časopisu Communications Biology, upućuju na to da psi pokazuju jedinstvenu reakciju na ljudski govor, slično onome kako ljudska dojenčad reagira na "dječji govor", odnosno pjevušan, visok način govora, s posebnim naglašavanjem samoglasnika.
Poznato je da su ljudska dojenčad reagira na takav govor roditelja, za koji se pokazalo da ima pozitivne učinke na njihov mozak u razvoju. Međutim, za razliku od dojenčadi, psi nisu izloženi ženskim glasovima u maternici, a u interakciji s drugim psima, komunikacija visokim tonovima nije tipična. Stoga se nameće pitanje: zašto psi reagiraju na dječji govor i govor visokih tonova?
Razotkrivanje misterija
Kako bi razotkrili taj misterij, mađarski znanstvenici krenuli su u eksperiment. Uvježbali su 19 obiteljskih pasa iz osam različitih pasmina, u rasponu između 2 do 10 godina starosti, da se podvrgnu skeniranju mozga pomoću MRI uređaja. Tijekom skeniranja, psi su slušali tri vrste prethodno snimljenog ljudskog govora: govor usmjeren prema psima, govor usmjeren prema dojenčadi i govor usmjeren prema odraslim ljudima. Među snimljenim govornicima bili su i muškarci i žene.
Rezultati su otkrili da su psi pokazali povećanu aktivnost u slušnom korteksu kada su bili izloženi pretjeranim glasovima koji se obično koriste za kućne ljubimce ili dojenčad, s jačim odgovorom kada je govornik bila žena. Neuroetologinja Anna Gábor sa Sveučilišta Eötvös Loránd, sugerira da bi se to moglo pripisati činjenici da žene koriste pretjeranu prozodiju, uključujući elemente poput tona, naglaska, ritma i emocija, kada se obraćaju psima.
Skeniranje mozga pasa pokazalo je da su ljudski glasovi obrađeni u temporalnom dijelu slušnog korteksa psa, zajedno s područjem poznatim kao Sylvian gyrus, smještenim između temporalnog režnja te frontalnog i parijetalnog režnja. Zanimljivo, ovo odgovara nalazima iz prošlih studija o dojenčadi koja reagira na dječji govor.
Dvije glavne hipoteze
Studija istražuje dvije glavne hipoteze o tome kako su psi mogli razviti takvu osjetljivost poput ljudske. To bi mogla biti urođena i univerzalna osobina među sisavcima, favorizirajući zvukove više visine i veće varijabilnosti frekvencije, ili značajka koju su ljudi selektivno uzgajali tijekom pripitomljavanja vukova. Predomestirani psi koji pokazuju veću osjetljivost na govor kojim upravlja pas možda su bili skloniji ostati u blizini ljudi i obratiti pažnju na njihove vokalne znakove.
Iako je mađarska studija obuhvatila samo 19 pasa i nije uzela u obzir spol njihovih vlasnika, što bi mogao biti značajan faktor, rezultati istraživanja su zanimljivi. Intrigantne paralele između načina na koji psi i dojenčad reagiraju na glasove odraslih sugeriraju da naši kućni ljubimci mogu ponuditi vrijedan uvid u našu predverbalnu prošlost.
Izvor: Science Alert
