Glad svijeta za dodatnom računalnom snagom utjecala je na ubrzani razvoj različitih vrsta čipova i poluvodiča. Većina tih poluvodiča koriste različite vrste metala (a neki i dodatne rijetke metale) kako bi ostvarili najbolje performanse.
No, istraživači razvijaju i alternativne materijale za izradu alternativnih čipova i poluvodiča. Među zanimljivijima su - gljive.
Točnije, kako navode istraživači sa Sveučilišta Ohio State, jestive gljive, poput popularnih shiitake gljiva, mogu se uzgajati i obučavati da djeluju kao organski memristori, vrsta procesora podataka koja može pamtiti prošla električna stanja.
Naime, gljive su već dobro poznate po svojim iznimnim svojstvima, zbog čega su savršena alternativa poznatim materijalima za bioelektroniku.
Istraživanje sa Ohio Statea, objavljeno u časopisu PLOS One, pokazalo je da uređaji temeljeni na shiitake gljivama imaju slične reproducibilne memorijske efekte kao čipovi temeljeni na klasičnim poluvodičima. Osim toga, mogu se koristiti i za stvaranje drugih, jeftinijih i ekološki prihvatljivijih računalnih komponenti.
Istraživanje je pokazalo koliko je lako konzervirati (jer su ih sušili) i programirati gljive da se ponašaju na neočekivane i korisne načine. Primjerice, tim je otkrio da kad se gljiva koristi kao RAM (računalna memorija), njihov gljivasti memristor može imati točnost od oko 90 posto. Spajanjem više gljiva u strujni krug, performanse su se dodatno poboljšavale.
Mogućnost razvoja mikročipova koji oponašaju stvarnu neuronsku aktivnost znači da vam ne treba puno energije za stanje pripravnosti ili kada se stroj ne koristi, rekao je John LaRocco, glavni autor studije i znanstveni istraživač u psihijatriji na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Ohio State. To je nešto što može biti ogromna potencijalna računalna i ekonomska prednost.
Stvaranje "gljivične elektronike" kako ju nazivaju istraživači, minimiziralo bi e-otpad, smanjilo troškove proizvodnje, ali i eliminiralo potrebu za korištenjem skupih rijetkih minerala i velike količine energije iz podatkovnih centara.
Micelij kao računalna podloga već je prije istraživan u manje intuitivnim postavkama, ali naš rad pokušava pomaknuti granice jednog od ovih memristivnih sustava, istaknuo je LaRocco.
Organski memristori su još uvijek u ranoj fazi razvoja, ali budući rad mogao bi optimizirati proces proizvodnje poboljšanjem tehnika uzgoja i minijaturizacijom uređaja.
