Video je već godinama "kralj" - ne samo televizijskih kanala, već i interneta. Mobilni telefoni imaju sve bolje kamere, koje snimaju sve kvalitetnije videe, koji gotovo mogu konkurirati profesionalnim kamerama. Stoga ne iznenađuje i da obrazovne ustanove, poput Visokog učilišta Algebra, sve više pozornosti posvećuju multimediji, kako u nastavi i studijskim programima, tako i u opremi koju osiguravaju za svoje studente.
Kako se Algebra pred nešto više od godinu dana preselila u novoizgrađeni kampus, tako su i službeno otvorili novi multimedijski studio u čije je opremanje uloženo čak 1,5 milijuna kuna. Korak dalje napravili su pokretanjem studija multimedijske produkcije kojim žele dati dodatnu komponentu obrazovanja svima koji žele više naučiti o multimediji i produkciji. Tako će studenti tijekom studija ovladati suvremenom studijskom tonskom opremom te naučiti sve o naprednoj obradi zvuka i zvučnim efektima. Naučiti će kako sirovi materijal pretvoriti u profesionalni proizvod pomoću kreativne obrade zvuka i slike. Steći znanja o vještinama animacije koja se idealno uklapaju u industriju oglašavanja, kao i za kreiranje posebnih efekata za filmsku ili TV industriju.
S obzirom na to da se umjetna inteligencija koja može stvarati multimedijski sadržaj ubrzano razvija i postaje sve popularnija i bolja, zanimalo nas je hoće li ovakvi studiji uopće biti potrebni u budućnosti? Savršenog sugovornika pronašli smo u Predragu Šuki, voditelju Algebrinog studija multimedijske produkcije, koji ovaj bogato opremljen multimedijski studio može zvati i svojim "domom".
Koliko znam po drugim kolegama koji su na obrazovnim institucijama,ovo je jedan je od najboljih studija u obrazovnoj instituciji u Hrvatskoj. Uložili smo do sada preko milijun i pol kuna. Kako smo u tome 11 godina, otkako je multimedija krenula u području Algebre, ovo je bio pomak naprijed. Da pružimo studentima bolje mogućnosti i da se puno više uključi u samu nastavu rad u studiju. Mi smo to do sad iznajmljivali, ali onda smo shvatili da je puno bolje imati neke svoje stvari. Pogotovo jer Algebra radi dosta na digitalnim obrazovnim sadržajima pa širimo tu priču i tu uključujemo studente. Tako da ne angažiramo ljude sa strane za projekte, nego studentima pružamo priliku da nešto zarade. Što se toga tiče imamo potpuno opremljen studio za snimanja, za sad je još uvijek tehnologija “green screen” ali možemo ukloniti taj zaslon i imati normalan studio. U budućnosti je plan napraviti digitalni studio, u pozadini sa panelima LCD i onda u potpunosti povezano s računalom. Prilikom projektiranja studija ostavili smo taj jedan prostor u kojem se to može napraviti, pa bi to bio neki plan za skorašnju budućnost. Pored toga je centralizirana režija, iz koje se može upravljati sa kamerama, sve to ide preko miksete. Imamo mogućnost za istovremeno korištenje do 30 mikrofona, za na primjer, snimanje nekog benda i slično. I imamo malu sobu za podcast, ako se netko želi izolirati i raditi audio ili video podcast. Uz to je i “innovation lab” koji je više odvojena priča od tog studija, ali je studentima stalno dostupan i kad god zapnu ili kod kuće nemaju računalo, mogu to tamo odraditi. Od 3D printanja, lemljenja, robotike na dalje. Licence su im dane na korištenje, a u studiju imamo neku definiciju raspoloživosti - prvo je nastava koja je dominantna, a onda projekti. Tako da ne može student s projektom ometati nastavu, opisano nam je Šuka studio koji izaziva divljenje svih koji ga posjećuju.
No, što studenti misle o tome? Kakve su njihove reakcije na tako bogato opremljen studio?
Nama je to na neki način prva stvar koju potencijalni student vidi kad dolazi kod nas. Prvo se susretne s tim ambijentom i uvijek im pokažemo taj dio i tu nekako uvijek žele ostati. Pobrinuli smo se da izvođenje kolegija, posebice audio, ide zaista unutar tog prostora. Svaki student ima svoje slušalice, tako da nema gubljenja zvuka u prostoru. Sve je određeno za nastavu, a onda kasnije dolaze i svi ostali projekti. Dekan ima jako dobro uho za studentske potrebe, tako da puno ulažemo u dodatnu opremu. Krenuli smo s jednim velikim profesionalnim stolom za snimanja, sad imamo i dva manja sa strane. To se dosta modularno širi, ističe Šuka.
Nama je samo bitno da je mentor profesor koji to može nadzirati, ali student mora biti samostalan.Ako student ima vlastiti projekt koji želi napraviti, čak i ako ga želi naplatiti nekome, nemamo ništa protiv toga, mi mu tu opremu možemo posuditi za taj projekt. Čak i dulje nego što je to inače uobičajeno. Bitno nam je da se obveže da će tu opremu vratiti u istom stanju u kakvom ga je primio, da se mi osiguramo da ta oprema neće biti uništena. Nakon toga može odraditi projekt do kraja. To je najbolje mjerilo uspjeha, jer ako student može odraditi neki projekt samostalno - to je to, pojašnjava Šuka.
Video je kralj ili ?
Društvene mreže poput TikToka, Snapchata i Instagrama pokazale su nam snagu multimedijalnog sadržaja. Koliko je bitno napraviti dobar video koji će postati viralan? Što je potrebno da on postane viralan? Postoji li neka univerzalna jednadžba?
Ovisi o tome što internet u tom trenutku misli da je “fora”, što je trend ili kakvi su uvjeti trenutno na internetu. Da li je to Last of Us ili neka druga serija ili film. Kad to sve kombiniramo s tim jesmo li u pandemiji ili nismo, neki globalni utjecaji će detektirati što je zanimljivo, smiješno, aktualno ili što se može dijeliti. S jedne strane se bojim toga, s druge strane prizivam. Multimedijska je produkcija toliko narasla da, je danas lako naći neko svoje područje i tu biti uspješan. Ono što me zabrinjava je što danas nije bitno da si dobar, nego da si dobar i imaš pratitelje. To je danas ključno za uspjeh. Neka glumica će dobiti ulogu jer ima više pratitelja na društvenim mrežama od neke druge koja je možda poznatija i bolja. Ne bih htio omalovažavati, ali mislim da sve više do izražaja dolazi upravo to - koliko imaš nečega. Iako mi učimo studente kako se to radi i kako se snimaju videa, ključno je zapravo kako si priču prenio u neki format. Od ulja na platnu do ovoga. Želio bih da oni postanu svjesni vlastitog branda i da se kuju na taj način, jer je lakše dobiti viralni video kad imaš 100 tisuća nečega, nego kad imaš nekoliko stotina, ističe Šuka.
Je li onda uz svu tu tehnologiju i napredne kamere na pametnim telefonima uopće potrebno imati studio od 1,5 milijuna kuna?
Ne (smijeh). Ako imaš nešto što je na početnoj razini, onda ćeš ti dobiti što god smisliš, ali na toj razini. Tu razinu možeš popraviti kroz algoritme koji ti pomažu da obradiš audio i video i stvar funkcionira. E sad, ono što je meni uvijek prvotna definicija u svemu je - treba raditi na produkciji. Što više sadržaja napraviš, što si više snimao i producirao, bit ćeš bolji u tome. Zbog čega mi imamo sve u studiju? Zato što želimo imati produkciju koja nekome tko tek kreće, može omogućiti da vidi plodove svog rada. Zato recimo Škola za medije u našem studiju snima neke stvari koje u svojoj školi ne mogu, uz dužno poštovanje školi koja isto ima opremljen studio. Ali su željeli to raditi kod nas. Pripremili smo im jednu miksetu, pritisnuli gumb za streaming i pustili ih da rade. I sve je radio bez problema. To ne možeš postići kad radiš sam u vlastitoj režiji. Procedura je malo drugačija, a više obrade. Ali kad imaš sve, to možda ograničava kreativu. Jer kad nemaš sve, onda te taj nedostatak tjera da budeš kreativan, da se snalaziš i možda nekad dobiješ nešto bolje od onog planiranog, pojašnjava Šuka.
Umjetna inteligencija ili kreativac?
Umjetna inteligencija nam je pokazala da za neke stvari više nije bitno znati odgovor, nego postaviti pravo pitanje.
Hoće li ta umjetna inteligencija zamijeniti profesore koji uče o multimediji i omogućiti ljudi da ignoriraju milijun i pol kuna vrijedan studio i jednostavano kod kuće upišu naredbu u alat umjetne inteligencije koji će im napraviti video? Koliko umjetna inteligencija utječe na vaš posao?
Na moj posao utječe zanimljivo. Mislim da sam uspio zamoliti ChatGPT da napiše neki govor i to je napravio za tri sekunde. Gledajući taj govor to je sasvim pristojan generički govor. Zato što ima početak i kraj, ima neku sintagmu u sebi, super je, zahvalio svim sudionicima i uspio je istražiti koji je to događaj. Što se tiče vizualnog područja, jako je velik problem s autorskim pravima i općenito kopiranjem sadržaja. Apsolutno se AI može koristiti u početnim godinama gdje studenti još nemaju sve vještine, a željeli bi predstaviti neki svoj projekt, svoje ideje. Posebice ljudi koji nisu u vizualnim medijima, nego recimo u marketingu, koriste ove alate kako bi im napravili nekakvu vizualnu ponudu koju sami ne mogu napraviti. I to je sasvim korektno.
No, treba postaviti pitanje gdje je napredak? AI zapravo samo promiješa stvari koje su već napravljene, a napretka nema. Jer za sad još uvijek ne razmišlja kreativno, a mi to cijelo vrijeme pokušavamo naučiti naše studente. Mi im pokažemo primjere, a od njih tražimo da naprave nešto bolje, nešto svoje. Ne znam umjetnu inteligenciju koja to može. Ona može detektirati područje informacija, prikupiti informacije, ali ne znaš otkud je te informacije zapravo prikupila i jesu li točne. Kad ju pitam, moram poznavati područje o kojem ju pitam, da bi mogao kod dvadesetog prompt doći do nekih specifičnosti.
Nama je to dobra stvar, jer će olakšati neke tranzicije i elemente u produkciji, a nama će onda ostati više vremena za neku kreativu. Na kraju krajeva, glupo zvuči, ali nama je sad AI postala glavna krilatica uz deepfake, jer smo dali ime nečemu što je jako rasprostranjeno. Prije smo ga zvali algoritmom u Photoshopu, koji je s nekoliko klikova uredio fotografije ili izbrisao neželjene osobe sa slike. Nismo to zvali AI, ali smo ga koristili, smatra Šuka.
S popularnošću umjetne inteligencije pojavio se i cijeli niz problema. Od lažnih fotografija i videa (deepfake) pa do pitanja autorskih prava neke fotografije čiji je dio umjetna inteligencija iskoristila za stvaranje nove fotografije.
Hoće li umjetna inteligencija olakšati ili otežati posao u obrazovnom sektoru? Hoće li se studenti koristiti s AI umjesto da budu kreativni?
Kako smo upoznati s cijelim procesom i znamo kako radi, znamo kreirati zadatak koji student mora samostalno napraviti. Ali to je tek prva linija obrane, gdje možeš spriječiti da netko na lagan način dođe do nekog rješenja. Mi bismo trebali stvarati nova radna mjesta koja će raditi na forenzici sadržaja. Jer najveći je problem percepcija ljudi. Mi na dnevnoj razini konzumiramo toliko sadržaja, da je sustav vjerovanja postao problem. Ako ljudi vide pet lažnih videa, oni će vjerovati da je to istina. Vjerujem da će biti problema u prepoznavanju što je stvarno, a što nije. Mi od studenata tražimo da, osim konačnog uratka, pokaže i proces, ističe Šuka.
Pa kako se onda boriti protiv takvih, umjetno stvorenih, uradaka? Šuka ima jednostavno rješenje.
Zapravo mislim da trebamo u budućnosti stvarati poslove koji će raditi na forenzici. Danas postoje rješenja koja su postojala i prije AI, radila na analizi piksela, ali danas nam treba i razina iznad. Jer AI neće kombinirati nekoliko fotografija, nego će kreirati novu iz različitih izvora, pojašnjava Šuka.
