Generacije astronauta često govore o tomu koliko im je teško pomicati udove kada odjenu svemirsko odijelo u kojemu tlak štiti tijelo, ali i stvara otpor, no čini se da će novo "egzoodijelo", testirano tijekom dvotjedne analogne svemirske misije u listopadu u Australiji pod okriljem Austrijskoga svemirskog foruma to konačno uspjeti promijeniti.
Novi odjevni predmet nosit će se ispod svemirskog odijela. Ima umjetne mišiće da bi se astronautima olakšalo kretanje dok hodaju, bilo na Mjesecu ili na Marsu.
Nadamo se da će nova tehnologija utrti put budućim prenosivim robotskim sustavima koji poboljšavaju performanse astronauta, smanjujući im umor za vrijeme svemirskih šetnja po svemira, rekao je Emanuele Pulvirenti, znanstveni suradnik na britanskome Sveučilištu u Bristolu koji je sam sašio odijelo.
Podsjeća da istraživanje egzoodijela nije novost. Primjerice, NASA je prije nešto više od deset godina radila na kreiranju odijela tipa "Iron Man" nazvanog X1 robotski egzoskelet, dok je Sarcos 2007. godine razvio prototip XOS egzoskelet za Agenciju za napredne istraživačke projekte obrane, namijenjen za testiranja s američkom vojskom.
Najnovija tehnološka postignuća nastoje svaku generaciju egzoskeleta učiniti što čvršćom i lakšom.
Pulvirenti je kazao da su ga za nov odjevni predmet za astronaute nadahnula "prošla vremena" jer je razgovarao sa svojom bakom, koja je krojačica, kao i s kolegama, prenijeli su australski mediji.
Umjetni mišići koje je ušio u unutarnji dio imaju dva sloja: najlonski sloj s vanjske strane i termoplastični sloj s unutarnje strane da bi taj unutarnji dio bio hermetički zatvoren. Kevlar, materijal visoke vlačne čvrstoće koji se sastoji od gusto ispletenih molekularnih lanaca koji apsorbiraju energiju udarca, upotrijebljen je na na dijelu koji pokriva koljena i u dijelu oko pojasa.
Pulvirenti je prošli mjesec posjetio Australiju da bi svoj projekt nastavio usavršavati u najvećem analognom lunarnom okruženju na južnoj hemisferi.
Pojasnio je da su analogne svemirske misije simulirane svemirske misije koje se provode u okruženjima na Zemlji i oponašaju određene aspekte uvjeta istraživanja svemira. Služe kao ključna obuka i priprema za buduće stvarne svemirske misije te astronautima i istraživačima omogućuju testiranje opreme, postupaka i ljudskih reakcija u okolnostima koje podsjećaju na izazove svemirskih putovanja.
Sveučilište u Adelaideu i ICEE.Space nedavno su ugostili četiri analogna astronauta, koji ondje prolaze zahtjevne obuke u ekstremnim uvjetima, u razdoblju od 9. do 22. listopada u objektu nazvanom CRATER.
Skraćenica je to za "Pokriveni regolitni analogni teren za eksperimentalna istraživanja". Regolit je sloj sipkog i rastresitog materijala koji prekriva čvrstu podlogu.
CRATER je "istraživačko-testno područje koje simulira uvjete na Mjesecu, uključujući i jedinstveno osvjetljenje koje se doživljava tijekom jednoga lunarnog dana", pojasnio je John Culton, direktor Centra za svemirske resurse Andy Thomas pri Sveučilištu u Adelaideu. U misiji su astronauti testirali svemirska odijela i istraživačke protokole.
Voditelji misija žele dodati nov element kada je posrijedi profesionalnost analognih misija, koje traju desetljećima. Zbog toga uvode i dodatne obuke.
Stoga su se analogni astronauti u Australiji fokusirali na testiranje Pulvirentijeva odijela koje bi im trebalo omogućiti veću udobnost, mobilnost i poboljšana biomehanička svojstva dok hodaju, uspinju se ili nose određene predmete za vrijeme svemirskih šetnja. Premda je tehnologija u ranoj fazi, Pulvirenti kaže kako bi volio da se odijela testiraju na Međunarodnoj svemirskoj postaji prije povlačenja čitavog kompleksa krajem 2030. godine.
U međuvremenu istu tehnologiju koristi za izradu odjeće za osobe s invaliditetom.
Naš sljedeći cilj je stvoriti hibridno odijelo koje bi moglo biti od velike koristi za invalide kojima je potrebna potpora pri kretanju i one koji iz raznih razloga prolaze fizičku rehabilitaciju.
