Nitko ne može znati što donosi budućnost te se i najlogičnija predviđanja lako mogu pokazati pogrešnima, što nam je najbolje pokazala pandemija koja se pojavila potpuno neočekivano i u potpunosti promijenila živote gotovo svih ljudi na Zemlji. No ako zanemarimo takve neočekivane događaje, zahvaljujući iskustvima iz prošlosti te tehnologiji, analitici i umjetnoj inteligenciji, danas se mnoge stvari ipak mogu prilično precizno predvidjeti.

Američka vojska takvu tehnologiju i AI želi iskoristiti kako bi stekla prednost u sukobima i ratovima i to na prilično zanimljiv način. Naime, žele predvidjeti poteze neprijatelja čak nekoliko dana prije nego ih poduzmu i tako na vrijeme donijeti važne strateške odluke koje će im donijeti prednost na bojištu, pomoći u pobjedi, ali i smanjenju žrtava. Takva se tehnologija već testira u sklopu inicijative Global Information Dominance Experiment (GIDE), a dosadašnji rezultati prilično su obećavajući.

GIDE je bazirana na brojnim podacima koji su dostupni u realnom vremenu putem raznih senzora, radara, kibernetičkim podacima i slično te njihovoj analizi i korištenju umjetne inteligencije. Iako su svi ti podaci već sada poznati, komentirao je general američkog Sjevernog zapovjedništva Glen VanHerck, oni nisu na vrijeme analizirani i procesuirani te je potrebno puno vremena dok se iz njih izvuku potrebni zaključci. Korištenjem tehnologije, to bi se moglo promijeniti pa bi vojska u svojim djelovanjima mogla biti korak ispred neprijatelja i kako je rekao VanHerck, “umjesto reaktivne, postati proaktivna”.

Dakle, umjesto da reagiraju na neke napade, oni bi mogli poduzeti mjere (na vrijeme rasporediti trupe na pravo mjesto, onesposobiti vojnu tehnologiju, satelite itd.) s kojima bi napade spriječili i prije nego se dogode.

Američka vojska nedavno je provela simulaciju preuzimanja važne točke poput Panamskog kanala te su tijekom simulacije prikupljani podaci različitih vojnih, ali i civilnih senzora raspoređenih diljem planete te su informacije s njih provedene kroz AI modele koji su prepoznali različite obrasce poput npr. podmornica koje su spremne napustiti luke i uputiti se u borbu. Umjetna inteligencija tako je vojsku opskrbila dragocjenim podacima zahvaljujući kojima su u svojim djelovanjima mogli biti korak ispred neprijatelja u simulaciji.

Algoritmi koji se koriste mogu pratiti i analizirati npr. prosječan broj automobila na parkiralištima neprijateljskih vojarni, broj aviona na pistama, pomicanje lansirnih rampi za projektile itd. i u slučaju nekih promjena odmah aktivirati uzbunu u vojsci. Dakle, kako je jasno napomenuo VanHernick, tehnologija, odnosno umjetna inteligencija neće sama aktivirati naoružanje (što je scenarij od kojeg mnogi strahuju), već će sve odluke o napadima donositi ljudi, odnosno odgovorne osobe u vojsci.

Izvor: ZDNet