Glad za energijom tjera znanstvenike i inženjere na traženje novih materijala i tehnologija za pohranu električne energije. Baterije koje su nam danas dostupne pohranjuju energiju u relativno maloj količini i na relativno kratak periodu. U nekom trenutku moramo ih ponovno puniti ili zamijeniti, bez obzira za što ih koristimo.
No, što kad bismo imali bateriju koja bi mogla napajati neki uređaj ne samo danima ili godinama, već generacijama?
Upravo su se tom mišlju vodili znanstvenici i inženjeri sa Sveučilišta u Bristolu i Uprave za atomsku energiju Ujedinjenog Kraljevstva (UKAEA) kad su razvijali, a onda i uspješno stvorili prvu svjetsku dijamantnu bateriju koja koristi ugljik-14.
Kako su istaknuli u priopćenju, ova nova vrsta baterije ima potencijal za napajanje uređaja tisućama godina, što je čini nevjerojatno dugotrajnim izvorom energije. Baterija koristi radioaktivni izotop, ugljik-14, poznat po upotrebi u radiokarbonskom datiranju (onom istom koji se koristi za utvrđivanje starosti nekog predmeta u arheologiji, op. ur.), za proizvodnju dijamantne baterije.
No, kako cijela stvar funkcionira? Dijamantna baterija koristi ugljik-14 i napaja se njegovim raspadanjem. Funkcionira slično solarnim panelima koji pretvaraju svjetlost u električnu energiju, ali umjesto da koriste svjetlosne čestice (fotone), oni hvataju brze elektrone iz dijamantne strukture. S obzirom na to da je poluživot ugljika-14 oko 5700 godina, to bi značilo da bi i baterija mogla toliko dugo trajati.
Dijamantne baterije nude siguran, održiv način za pružanje kontinuirane razine snage u mikrovatima. One su tehnologija u nastajanju koja koristi proizvedeni dijamant za sigurno zatvaranje malih količina ugljika-14, rekla je Sarah Clark, direktorica Tritium Fuel Cycle u UKAEA-i.
Iako je trenutno teško zamisliti za što bi se mogla koristiti baterija koja traje tisućama godina, znanstvenici ističu kako bi njihova upotreba u medicinskim uređajima mogla itekako pomoći bolesnicima. Tako bi se, primjerice, takve dijamantne, a istovremeno, biokompatibilne baterije, mogle koristiti u očnim implantatima, slušnim pomagalima i srčanim stimulatorima.
Također, njihova trajnost mogla bi se iskoristiti u područjima u kojima druge baterije ne mogu dugo izdržati, poput svemira ili ekstremnih područja na Zemlji. Kako ističu znanstvenici sa Sveučilišta u Bristolu, baterije bi mogle napajati aktivne radiofrekventne (RF) oznake tamo gdje postoji potreba za identifikacijom i praćenjem uređaja bilo na Zemlji ili u svemiru, kao što su svemirske letjelice ili korisni tereti, čime se smanjuju troškovi i produljuje radni vijek.
Naša mikronaponska tehnologija može podržati čitav niz važnih aplikacija od svemirskih tehnologija i sigurnosnih uređaja do medicinskih implantata. Uzbuđeni smo što ćemo u budućnosti istražiti sve ove mogućnosti, u suradnji s partnerima u industriji i istraživanju, istaknuo je profesor Tom Scott sa Sveučilišta u Bristolu.
