Znanstvenici su počeli koristiti DNK testiranje kako bi spojili Svitke s Mrtvog mora (Kumranske spise), koji sadrže razne religijske rukopise, a pritom su otkrili da su neki dijelovi upareni na neprikladan način.

Beduinski pastir otkrio je dio Kumranskih spisa 1947., dok su narednih godina pronađeni mnogi dijelovi iz 11 pećina blizu Kumrana, drevnog naselja na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora.

Od tada su Svitci s Mrtvog mora, koji su većinom netaknuti, prošli kroz mnoge ruke. Ukupno postoji 25 tisuća fragmenata Kumranskih spisa, koje je vjerojatno koristila židovska sekta Eseni.

Prema Odedu Rechaviju sa Sveučilišta Tel Aviv, pronalazak gotovo dvije tisuće godina starih spisa jedno je od najvećih arheoloških otkrića. Naime, Kumranski spisi sadrže neke od najstarijih verzija biblijskih knjiga.

Rechavi i njegove kolege, uključujući Noama Mizrahija sa Sveučilišta Tel Aviv i Mattiasa Jakobssona sa švedskog Sveučilišta Uppsala, objavili su svoja saznanja u američkom znanstvenom časopisu Cell u utorak.

Rechavi je rekao za agenciju dpa u ponedjeljak da njihova DNK analiza uzoraka oko 35 fragmenata potvrđuje da su neki dijelovi uistinu dobro posloženi.

Međutim, gotovo su nesumnjivo fragmenti za koje se smatralo da trebaju biti spojeni pisani na podlozi različitog životinjskog podrijetla (ovčjeg i kravljeg), što sugerira da ne bi trebali ići zajedno.

Otvoreni, a ne ortodoksni

Još važnije od toga, dva fragmenta pisana na kravljoj koži predstavljaju dvije različite verzije Jeremijine knjige, kaže Mizrahi.

Oba znanstvenika ističu da je to i prvi čvrsti dokaz da su Eseni bili otvoreniji različitim religijskim tekstovima nego što je to židovsko društvo danas jer se danas u židovskim zajednicama čita identičan hebrejski biblijski tekst posvuda u svijetu.

Ako su ovi svitci stigli izvana, to onda pokazuje da židovsko društvo iz perioda Drugog hrama nije bilo ortodoksno. Bili su otvoreni prema postojanju više verzija istog božanski nadahnutog teksta proroka, zaključuje Mizrahi.