Starlink sateliti za mnoge su bili spas jer su im omogućili internetsku vezu čak i u najudaljenijim područjima, gdje bi o klasičnoj internetskoj vezi mogli samo sanjati.
No, sa sve većim brojem Starlinkovih satelita u Zemljinoj orbiti, sve su veći i prigovori znanstvenika na njihovu prisutnost. Ne samo da ometaju promatranje zvijezda i svemira, već bi mogli predstavljati i sigurnosni problem.
Trojica znanstvenika iz NASA Goddard Space Flight Center i Goddardovog Instituta Sveučilišta Maryland upozoravaju kako bi Starlinkovi sateliti mogli neplanirano brzo padati na Zemlju zbog povećane solarne aktivnosti. Iste one solarne aktivnosti koja je prošle godine (a kažu znanstvenici mogla bi i ove) rezultirala predivnim pojavama polarne svjetlosti i u našim krajevima.
Naime, kako su zapisali u svom znanstvenom radu objavljenom na arXiv preprint serveru, analiza podataka Starlinkovih satelita od 2020. do 2024. godine, u fazi jačanja solarne aktivnosti, pokazala je da sateliti ulaze u Zemljinu atmosferu brže nego što se to mislilo.
Znanstvenici Denny Oliveira, Eftyhia Zesta i Katherine Garcia-Sage otkrili su da, kako geomagnetna aktivnost raste, Starlinkovi sateliti češće ulaze u Zemljinu atmosferu. Iako su sateliti dizajnirani da u orbiti ostanu oko pet godina, tijekom intenzivne geomagnetske aktivnosti, njihova se finalna faza spuštanja skraćuje za 10 do 12 dana (u odnosu na mirnije doba).
Upozoravaju kako bi to moglo rezultirati češćim sudarima među satelitima unutar konstelacije, ali i da bi to moglo dovesti do problema u kontroliranom spuštanju satelita na Zemlju. Jer što satelit brže ulazi u atmosferu, to tamo provodi manje vremena, što znači da bi se moglo dogoditi da udari u Zemlju prije nego što izgori. A to bi mogao biti problem.
Stoga autori ovog rada ističu kako bi, zbog sve većeg broja satelita u orbiti, trebalo pomno pratiti njihovo kretanje, pogotovo tijekom perioda intenzivne solarne i geomagnetske aktivnosti, kako bi se smanjila mogućnost sudara i potencijalnog pada satelita ili njegovih ostataka na Zemlju.
