Proteklih godina jedna od najčešće spominjanih pojmova zasigurno je "fake news" ili lažne vijesti. No, iako nam se može činiti da je to pojam isključivo vezan uz internet i digitalne komunikacije, to baš i nije tako. Lažne vijesti su se pojavljivale i ranije u povijesti.
Međutim, zbog sve lakšeg pristupa različitim kanalima komunikacije, lažne su vijesti sve raširenije pa se ponekad čini kako je teško razlikovati "prave" od "lažnih" vijesti.
Upravo se tim problemom bave stručnjaci diljem svijeta, među kojima su i stručnjaci s Visokog učilišta Algebra - doc. dr. sc. Leo Mršić i dr.sc. Maja Brkljačić. Porazgovarali smo s njima na temu lažnih vijesti, ali i kako se možemo zaštititi od njih.
Koncept krivih i lažnih informacija nije nov. Pojavljivao se često u povijesti. Pa po čemu su onda "fake news" s kojima se mi danas susrećemo drugačije?
Mršić: Živimo u hiperdigitalizirnom dobu u kojem publika više nije pasivni primatelj vijesti, već aktivni kreator. Svatko tko posjeduje pametni telefon ili bilo koji drugi uređaj kojim se može spojiti na Internet može biti kreator sadržaja, odnosno vijesti, koje imaju potencijal doseći velik broj ljudi. Osim što pratimo tradicionalne medije, mnogi od nas imaju i profile na društvenim mrežama kao što su Facebook, Instagram, TikTok i Twitter koje predstavljaju dodatan izvor informacija koje svakodnevno dolaze do nas. U takvom ubrzanom i interaktivnom digitalnom okruženju teže je nego ikada razlučiti činjenice od lažnih vijesti, a i mnogo je lakše upravljati javnim mnijenjem čitatelja. Posebice ako uzmemo u obzir postojanje alata pomoću kojih određene (dez)informacije možemo usmjeriti ciljanoj publici. Osim toga, čini se da danas sve manje ljudi ima povjerenja u mainstream medije pa zbog toga misle da upravo oni serviraju lažne vijesti te se informiraju kod alternativnih izvora informacija. Zato često dolazi do paradoksa – iz straha od lažnih vijesti publika počinje vjerovati u lažne vijesti drugih izvora.
Kako je uopće došlo do današnjeg fenomena "fake newsa"?
Mršić: Posljednjih se godina lažne vijesti sve više svrstava u politički kontekst, što najbolje ilustrira primjer iz američke predsjedničke kampanje. O njima se u javnosti počelo intenzivno pisati krajem 2016. godine kada je otkriveno da je da grupa mladih ljudi i tinejdžera u makedonskom gradu Velesu vodi više od stotinu internetskih stranica i više od 200 Facebook stranica koje su objavljivale lažne priče u korist kandidature Donalda Trumpa za predsjednika SAD. Neke informacije djelovale su toliko uvjerljivo da ih je prenio velik broj medija, a za njihovo masovno dijeljenje bile su zaslužne društvene mreže koje su odigrale veliku ulogu u cijelom slučaju.
Kako i zašto uopće nastaju "fake news"? Radi li se o "pokvarenom telefonu" ili je u pozadini neka namjera?
Mršić: Smatram da do lažnih vijesti dolazi iz oba razloga. Ponekad je slučaj da, u želji za člankom na koji će kliknuti veliki broj čitatelja, mediji objave informacije koje nisu provjerene ili koje su stigle iz nepouzdanih izvora. No svakako postoje i primjeri namjernog plasiranja lažnih vijesti i korištenje dezinformacija kao alata za postizanje određenog cilja. To može biti prednost u političkoj utrci, oblikovanje javnog mnijenja o nekom društvenom pitanju, pokušaj guranja određene propagande i slično.
S razvojem tehnologije pojavile su se i "deepfake" video snimke, AI uređivane fotografije, botovi koji šire informacije i linkove na društvenim mrežama. Koliko je tehnologija tu "kriva" za širenje "fake newsa" i može li nam pomoći da ih zaustavimo?
Brkljačić: Prisjetimo se one poznate uzrečice koja se ovdje odlično uklapa: „Puška ne ubija čovjeka, čovjek ubija čovjeka.“ Slično je i s tehnologijom. Ne mislim da je razvoj tehnologije kriv za lažne vijesti, već oni koji je koriste kako bi plasirali dezinformacije, iako je činjenica da suvremeni mediji olakšavaju njihovo dijeljenje. Uvijek će biti pojedinaca ili organizacija koji će tehnologiju htjeti iskoristiti za loše stvari, no isto tako će uvijek biti i onih koji će ju koristiti za dobro. Stoga, vjerujem da nam upravo tehnologija može pomoći i u borbi protiv lažnih vijesti, a i mi sami možemo pridonijeti toj borbi tako što ćemo provjeravati informacije koje do nas dolaze i ne dijeliti ih olako.
Kako se onda boriti protiv "fake newsa"? Možete li nam dati neke savjete kako ih najjednostavnije prepoznati? Postoje li kakvi "trikovi" ili alati koji nam mogu pomoći?
Brkljačić: Jedan od najvažnijih alata u borbi protiv dezinformacija je razvoj kritičkog promišljanja o medijima. Od nekuda, naravno, treba početi, a s vremenom će nam prirodno doći da prepoznajemo i provjeravamo sumnjive vijesti. Najvažnije je da ne pročitamo samo naslov jer oni često znaju biti obmanjujući i u službi clickbaita, potom je korisno provjeriti izvor sporne vijesti – domenu, autora, druge članke i slično – kako bismo utvrdili njegovu (ne)vjerodostojnost. Svakako treba obratiti pažnju na datum i vrijeme objave, a ne škodi provjeriti i impressum. Ako je riječ o istinitim informacijama, veća je vjerojatnost da će ih prenijeti i drugi mediji, tako da je provjeravanje vijesti kod drugih medija i izvora uvijek dobro učiniti. Inače, ovim pitanjem bavi se Leovo i moje predavanje koje smo održali na Danima komunikacija. Baš kao što nas zanima porijeklo hrane koju konzumiramo, jednako je važno i porijeklo informacija koje dolaze do nas pa je naš cilj pokazati kako automatski ili poluautomatski otkriti lažne vijesti, utvrditi njihovu relevantnost i popularnost te kako se protiv njih boriti.
