Superračunala i umjetna inteligencija već se koriste u znanosti kako bi obavili velike i zahtjevne izračune za samo djelićak vremena koji bi bio potreban ljudima. Od modeliranja različitih kemijskih spojeva i reakcija do izračunavanja putanja asteroida, ova kombinacija omogućava znanstvenicima da brže ostvaruju nova znanstvena otkrića.
No, jedna je skupina znanstvenika odlučila upotrijebiti tu kombinaciju kako bi došli do novih modela mikročipova. Zadali su modelu umjetne inteligencije zadatak - da osmisli novi izgled mirkočipova koji će biti učinkovitiji i bolji. I model nije razočarao. U studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications opisali su cijeli postupak, ali i ukazali na neke potencijalne probleme.
Već na prvi pogled, čipovi izgledaju kao nešto što biste prije pronašli u izvanzemaljskoj letjelici nego u stolnom računalu. Iako su dizajni koje su znanstvenici dobili izgledali kao nešto nasumično izbačeno, virtualna testiranja koja su proveli pokazala su da bi takvi čipovi zaista funkcionirali. AI je osmislio visoko optimizirane elektromagnetske strukture koje su imale bolje rezultate od onih koje je dizajnirao čovjek. Istraživači su otkrili da je ključan bio način na koji su uputili umjetnu inteligenciju da dizajnira - dali su joj željeni rezultat i zadali zadatak da stvori čip koji bi to mogao ispuniti.
Kako je došao do konačnog uspješnog dizajna, ni sami znanstvenici nisu sigurni.
No, napominju kako je model napravio i priličan broj neispravnih dizajna.
Postoje zamke koje ljudi koji osmišljavaju čipove još uvijek moraju ispraviti. Poanta nije zamijeniti ljudske dizajnere alatima. Poanta je povećati produktivnost novim alatima. Ljudski um najbolje se koristi za stvaranje ili izmišljanje novih stvari, a svakodnevniji posao može se prenijeti na te alate, ističe profesor Kaushik Sengupta, voditelj istraživanja.
Naime, trenutačno se čipovi dizajniraju kombinacijom stručnog znanja, testiranja i metoda pokušaja i pogrešaka. Proces dizajniranja čipa može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a i tada je upitno hoće li čip na kraju zaista biti upotrebljiv u stvarnim uvjetima.
Korištenje umjetne inteligencije i superračunala moglo bi ubrzati i pojeftiniti taj proces, ali i dovesti do razvoja nekih novih čipova i tehnologija.
Izvor: Sveučilište Princeton
