Požare u kojima je izgorjelo više od 12 milijuna hektara širom Australije od kolovoza 2019. do ožujka 2020. vlasti su opisale kao šok za sustav.
tri vijesti o kojima se priča


Znanstvenici procjenjuju da je više od milijardu životinja izgubilo život u tim požarima.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Ecology & Evolution navodi da postoje uvjerljivi dokazi toga da je sječa izložila australske šume većem riziku požara te povećala težinu i zapaljivost požara.
James Watson, jedan od autora istraživanja, kaže da sječa povećava raspoloživi gorivi materijal, povećava sušenje šuma i smanjuje visinu šuma.
Sječa može iza sebe ostaviti do 450 tona zapaljivog goriva po hektaru i to je, po bilo kakvim kriterijima, iznimno opasna razina zapaljivog materijala u okolišu koji sezonski pati od suša, kaže Watson, profesor na Sveučilištu Queensland.
Utječe i na životinjski svijet jer uništava staništa, fragmentira i ometa mnoge vrste, a glavne negativne posljedice trpe divlje životinje.
Sječa je u nadležnosti pojedinih država u Australiji i ona je u 2018. pridonijela s gotovo šest milijuna dolara lokalnoj ekonomiji.
Većina prihoda pristigla je s plantažnih nasada, prema Ministarstvu poljoprivrede i okoliša.
Unatoč upozorenja stručnjaka za okoliš sječa će se nastaviti u požarom zahvaćenim šumama u državama Victoriji i New South Walesu, koje su najteže bile pogođene nedavnim požarima.
Znanstvenici kažu da veze klimatskih promjena i požara upućuju na potrebu za hitnom akcijom, ali treba dobro proučiti i utjecaj planirane sječe šuma na izbijanje požara.
Prema znanstvenicima, pitanje sječe, za razliku od klimatskih promjena za koje je potrebno globalno djelovanje, u nadležnosti je australskih vlasti.
U prošlosti su australske vlasti pribjegavale kontroliranim požarima kako bi održavale zdravlje šuma i smanjile količinu zapaljivog goriva tako da požari tijekom suša ne budu većih razmjera.
David Lindenmayer, autor studije i profesor s Australijskog nacionalnog sveučilišta, kaže da su takvi kontrolirani požari učinkoviti jedino kad se izvode na udaljenosti od nekoliko kilometara od naselja i kad se provode vrlo redovito, primjerice svake tri godine.
Sječu ne treba provoditi u područjima u kojima ona povećava količinu zapaljivog materijala i povećava razmjere požara i rizike za sigurnost ljudi, kaže on.
Znanstvenici kažu kako se trupci moraju osiguravati sadnjom plantaža drva, a ne sječom prirodnih šuma.
(Hina)