Vjerojatno nema osobe na svijetu koja ne bi voljela raditi i živjeti od onog što voli, no zbog egzistencije ljudi često moraju prihvatiti poslove koji im ne odgovaraju i na njima "zapnu" – s vremenom se pomire sa svojom sudbinom i više od 8 sati dnevno provode u poslu kojem ne uživaju i čekaju završetak posla i odlazak kući.

Osječanin Ivan Vidaković otkad je dobio prvi dron, dobro je znao što želi raditi u životu – odluka o napuštanju sigurnog i dobro plaćenog posla nije bila jednostavna, no kada znate što želite i kada imate neki veći plan, onda nekada treba i riskirati. Što se Ivana tiče, njegov se rizik isplatio te su za njegove dronove zainteresirane i međunarodne kompanije, a pregovara čak i s UNICEF-om.

Svoju inspirativnu priču Ivan će ispričati ove subote u Zagrebu na TEDx-u, a uoči konferencije popričali smo s ovim stručnjakom za dronove o projektima na kojima radi i o tome što ga čeka u budućnosti.

"Najbolja odluka koju sam donio"

Kada ste se prvi put "upoznali" s dronovima i kada ste shvatili da biste od svoga hobija mogli živjeti? Je li postojao određeni prijelomni trenutak kada ste shvatili da je vrijeme za otkaz na starom poslu i pokretanje vlastitog biznisa?

Kod mene je to počelo kada mi se dobar kolega vratio iz Amerike i donio multirotor sada poznat kao dron – nedugo nakon toga otkupio sam ga od njega i ubrzo na bazi tog napravio još jedan, i tako je sve krenulo. Ubrzo sam ih pravio za kolege pa za klijente i u jednom trenutku sam shvatio da se s tim mogu početi baviti i lagano sam krenuo ka izlasku iz korporacije u kojoj sam bio 18 godina.

Ivanov dron (Foto: HexaWorx) (Foto: HexaWorx)

Koliko je to bilo teško – napustiti zonu komfora stalnog posla i radnog mjesta na kojem ste proveli godine i upustiti se u ovu neizvjesnu avanturu?

Tri godine mi je trebalo da uz redovni posao ovaj hobi naraste do trenutka u kojem se samo njime mogu baviti, a da imam financijsku sigurnost dovoljnu da krenem u solo vode. Taj korak bio je najteži, otići sa sigurnog i dobro plaćenog posla – dugo sam razmišljao i skupljao hrabrosti, a onda sam jedno jutro samo odlučio i ušao u to bez razmišljanja o tome što će biti. To je bila najbolja odluka koju sam donio.


Možete li nam reći na kojim ste sve projektima do sada radili? Kako ste se probili na tržištu, tj. kako su ljudi i međunarodne kompanije čuli za vas?

Prvo trebam naglasiti da ne radim dronove na traci, nego se s klijentom dogovorim o specifičnom dronu za njegove potrebe, a da ga tržište još nema – u počecima je to bio samo multirotor koji nosi kameru i već po tome je bio poseban, da bi to danas već bili usko specijalizirani uređaji koje on nosi. Jedan je takav projekt dron s laserom za mjerenje razine metana u zraku, koji je privukao i međunarodnu pažnju.

 

Za njegove dronove zainteresiran i UNICEF

Vi ne radite klasične dronove za obične korisnike, već za industriju. Po čemu su vaši dronovi posebni i koliko vam treba vremena da napravite jedan složeniji dron? Samo ih prodajete ili ih i iznajmljujete?

Uzet ću za primjer AirRmld – klijenti su došli na ideju lasera koji već koriste u svojem poslu i željeli su ga nekako staviti na dron. Uređaj je bio težak i nezgrapan, a u Hrvatskoj tada nisu mogli naći nikog tko bi im tako skupu opremu nosio na dronu. I tu dolazim ja, ulazimo u partnerski odnos i sad smo trenutno u razvoju prvog prototipa – dosad smo imali samo proof of concept. Kada bude gotov, ići će se u proizvodnju za međunarodno tržište, a u Hrvatskoj će ići u rentu.

 

Kolika je potreba u Hrvatskoj za dronovima kakve razvijate?

Otkad se u javnosti čulo za mene i čime se bavim, pojavilo se jako puno upita, što u građevini, što u industriji, pa i u šumarstvu itd. Zbog cijele nastale situacije s Vedranom Kraljem organizirao sam Osijek Drone Expo, gdje su svi ljudi koji su bili zainteresirani za takve sustave mogli doći na jedno mjesto, međusobno se umrežiti i razmijeniti znanje i iskustva, od izlagača do krajnjih korisnika. Došlo nam je više od tri tisuće posjetitelja na prvi ovakav sajam u Hrvatskoj, a u svibnju sljedeće godine u Osijeku planiramo napraviti još veći sajam.

 

Surađujete s MeshPointom na dronovima, tj. sustavima za bežični internet u područjima pogođenim katastrofom. Za ovo rješenje zainteresiran je i UNICEF – jeste li već pregovarali s njima i imate li planove za suradnju? Namjeravate li i dalje razvijati slične dronove i rješenja s partnerima za takve posebne situacije?

Valent Turković sa svojim međunarodno poznatim projektom MeshPoint došao je na ideju da dron nosi ruter 24 sata, a zajedno smo došli na ideju razvoja sustava kojim bi se dron napajao sa zemlje žicom i tako stajao i širio signal na područjima na kojima je trenutno došlo do prekida infrastrukture zbog poplave, potresa ili nečeg trećeg kako bi se ljudima u krizi omogućio pristup internetu i svim komunikacijama koje on nudi. Jedan od prvih klijenata koji je pokazao interes za takav sustav bio je UNICEF, trenutno smo još uvijek u fazi razvoja. 

Baterije najveći problem

Drugi vaš najpoznatiji projekt je AIR-RMLD. Možete li reći malo više detalja i o njemu – načinu na koji radi, kakve prednosti donosi kompanijama i postoji li zainteresiranost partnera, tj. ulagača?

Kako sam ranije spomenuo AirRMLD je specijalni dron koji na sebi ima laser za mjerenje metana, a kod njega je specifično da radi autonomno pregled na dužinu od 5 kilometara. Klijentima to uvelike smanjuje troškove pregleda – dužni su jednom godišnje obaviti pregled kompletnog plinovoda, a naš sustav skraćuje vrijeme pregleda i donosi veću preciznost i kvalitetu samog procesa.

S tim smo projektom trenutno u fazi traženja investitora i u pregovorima smo s dvije velike hrvatske energetske kompanije.

 

Kakva je situacija s baterijama za dronove – surađujete li s nekim kompanijama koje bi mogle pomoći u povećanju njihove autonomije? Smatrate li da su baterije jedan od trenutačno najvećih problema dronova?

Trenutačno su jedini i najveći problem u ovim sustavima baterija i njezina težina – što veću bateriju stavite, to dron manje leti i vi u biti cijelo vrijeme važete između nosivosti i minutaže leta. Kada se naprave lagane baterije s istim kapacitetom koje su sada na tržištu, svijet dronova doživjet će ogromnu revoluciju.

 

Obujam vašeg posla raste, namjeravate li zaposliti nove ljude? Kako vidite budućnost ovog tržišta s dronovima za industriju – koji bi mogao biti sljedeći veliki korak?

Budući da mi najviše vremena sad oduzimaju već tri postojeća projekta, kako koji od njih krene s investicijom, tako ću morati s partnerima širiti posao i zapošljavati ljude jer će obujam posla biti ogroman, ali do toga neće doći tako skoro jer smo trenutno u razvoju i za njega treba vremena, no onog trenutka kad dođe do proizvodnje, širenje će ići jako brzo.

 


 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju