Znanstvenici godinama upozoravaju na katastrofalan utjecaj klimatskih promjena s kojim bismo se mogli suočiti ako ne promijenimo naš odnos prema planetu na kojemu živimo. U prvom redu potrebno je smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bi se smanjilo zagrijavanje Zemlje, čije bi se posljedice u budućnosti itekako mogle osjetiti i u Lijepoj Našoj, pogotovo u Dalmaciji.
O klimatskim promjenama, zagrijavanju planeta, borbi protiv stakleničkih plinova te o obnovljivim izvorima energije razgovarali smo s Dunjom Mazzocco Drvar, ravnateljicom Uprave za klimatske aktivnosti MINGOR-a.
Vidjeli smo neke scenarije prema kojima bi, u slučaju nastavka zagrijavanja planeta, Split djelomično završio pod morem. Koliko su zaista ti scenariji realni kratkoročno, a koliko dugoročno? Što realno možemo očekivati za 20-30 godina?
Prema analizama Programa za opažanja Zemlje Europske unije 'Copernicus', a s obzirom na to da se još uvijek provodi premalo mjera i aktivnosti za zaustavljanje globalnog zatopljenja, planet se zagrijava znatno brže nego što se predviđalo. Tako smo primjerice 2000. predviđali da ćemo granicu zagrijavanja od 1,5 °C u odnosu na predindustrijski period dosegnuti u svibnju 2045., a sadašnja situacija vodi nas prema prelasku te granice već u rujnu 2034. Pritom smo se dosad već zagrijali za 1,2 °C u odnosu na drugu polovinu 19. stoljeća.
Znanstveni podaci pokazuju da porast temperature od 1,5 °C donosi podizanje razine mora koje uzrokuje potapanje dijela splitske luke i splitske rive, a u slučaju daljnjeg zagrijavanja na oko 2 °C može se očekivati da će pod vodom biti i cijeli peristil. Riječ je o nečemu što će se dogoditi za malo više od jednog desetljeća.
Što možemo napraviti kako bismo takve i slične scenarije spriječili?
S obzirom na to da je nedvosmisleno jasno da je za zagrijavanje planeta odgovorno ispuštanje stakleničkih plinova, moramo smanjiti emisije stakleničkih plinova što je prije moguće. Uz ublažavanje klimatskih promjena moramo raditi i na prilagodbi na promjene koje su se već dogodile, odnosno na otpornosti na promjene koje donose rastuće materijalne štete i ljudske žrtve.
Vremenske anomalije sve su češće, od velikih suša i toplinskih udara pa do npr. nedavnog tornada u Češkoj. Je li toga bilo i prije i što možemo očekivati u budućnosti?
Vremenske anomalije javljale su se i ranije, ali ne u tolikoj mjeri i tolikom intenzitetu. Ako ne poduzmemo odgovarajuće mjere, onda će tornada, pijavica, poplava, suša, vrućina, ali i snježnih oluja i polarnih prodora, biti sve više i bit će sve razorniji. Osim meteoroloških manifestacija klimatskih promjena, svjedočimo i sve većem broju drugih promjena, kao što su: sigurnost hrane, dostupnost vode, vektorske bolesti, alergije, pandemije, odroni, klizišta, u konačnici i migracije i ratovi.
Kakve su posredne posljedice klimatskih promjena koje možda već sada osjećamo, odnosno koje ćemo osjećati u budućnosti? Također, hoće li to utjecati i na širenje bolesti?
Posljedice klimatskih promjena vidljive su diljem svijeta. Recentan primjer je bolest Zapadnog Nila, za koju se mislilo da je rezervirana za Afriku, a unazad nekoliko godina zarazu bilježimo i u istočnom dijelu Europe, u koji ulazi i dio Hrvatske. Projekcije pokazuju da će se opasnost od izbijanja bolesti Zapadnog Nila kod nas povećati 2 do 6 puta već do 2025., a 50 puta do 2050.
Hrvatska dobro stoji kad je riječ o obnovljivim izvorima energije
Kako će se promjene vezane za smanjenje emisije stakleničkih plinova i energetska tranzicija odraziti na građane - hoćemo li plaćati skuplje grijanje, struju, transport, hranu?
Promjene vezane za smanjenja emisije stakleničkih plinova i energetska tranzicija dovest će do toga da će većina toga što ste naveli u pitanju (grijanje, struja, transport) biti jeftinija. Nakon isplaćivanja početne investicije, a period povrata investicije s aktualnom energetskom i inflatornom krizom sve se više skraćuje, obnovljivi izvori energije su besplatni. U prijelaznom periodu ipak će se osjećati financijski pritisak zbog korištenja fosilnih goriva, što je ujedno i motiv da se što prije odradi i taj proces tranzicije.
Konkretno, u okviru novog EU zakonodavstva koje je u završnoj fazi pregovora s Europskim parlamentom, od 2027. uvodi se naplata emisija za fosilna goriva za cestovni prijevoz i grijanje i hlađenje zgrada, što znači da će opskrbljivači morati plaćati naknadu za sav emitirani CO2 iz tih procesa, baš kao što sada plaćaju najintenzivnija industrijska postrojenja, a od 2024. plaćat će i najveći europski brodovi. To će neizbježno značiti da će sve te vrste goriva poskupjeti te da je jednostavan izlaz iz takve situacije prelazak na neki održivi energent.
Obnovljivi izvori energije jedan od načina borbe protiv klimatskih promjena. Kako Hrvatska stoji na tom području sada, a kakve su mogućnosti i potencijal?
Kad je riječ o obnovljivim izvorima energije kao jednom od načina borbe protiv klimatskih promjena, Republika Hrvatska stoji dobro, uz prostor za napredak. Hrvatska je postavila ciljeve za 2020. te je na dobrom putu da ostvari i ciljeve za 2030. Što se tiče primjerice proizvodnje energije iz vjetra po glavi stanovnika, Hrvatska je u europskoj zlatnoj sredini, ali smo zato još uvijek izrazito slabi u proizvodnji energije iz sunca. Potencijal je velik, regulatorni okvir se prilagođava i vjerujem da ćemo uskoro viđati sve više panela po krovovima obiteljskih kuća, stambenih zgrada i poduzeća. I geopotencijal je na području Republike Hrvatske sjajan te će se, nakon provedenih istraživanja i testiranja početi snažnije ulagati i u geotermalnu energiju, što će u konačnici obogatiti naš energetski miks.
Promjene se, jasno, događaju konstantno, no možete li usporediti brzinu tih promjena u posljednjih dvadesetak godina u odnosu na prošlost?
Za odgovor na pitanje može li se usporediti brzina klimatskih promjena u posljednjih dvadesetak godina u odnosu na prošlost dovoljno je pogledati bilo koji od grafičkih prikaza porasta emisija stakleničkih plinova i/ili temperature. Analize pokazuju da se ovako brz porast nije dogodio unazad najmanje 800 tisuća godina.
