Norveška je posljednjih godina uložila velike napore i ogromna financijska sredstva ne bi li se iz “zemlje nafte i plina” pretvorila u “zelenu zemlju”. Brojni uspješni projekti dokazuju da je to moguće.
Imali smo priliku porazgovarati s dvojicom norveških stručnjaka koji su odigrali značajnu ulogu u toj “zelenoj revoluciji”. Tom Skauge znanstvenik je koji je u posljednjih 10 godina istraživao prijevoz, obrazovanje, globalizaciju, međunarodne odnose i siromaštvo. Predaje upravljanje i organizaciju pri Odsjeku za ekonomiju i poslovno upravljanje na Sveučilištu u Bergenu.
Vi ste znanstvenik pa na cijelu zelenu revoluciju u Norveškoj gledate sa znanstvenog stajališta. Možete li nam ukratko reći što se najviše promijenilo u posljednjih 10 godina?
S jedne strane, nove su generacije počele prosvjedovati protiv klimatskih promjena. Električni automobili sve se više prodaju u Norveškoj, najviše u Europi. Imamo taj zeleni val u našem brodarskom sektoru gdje plovi oko 200 trajekata na 130 ruta. Više od 70 novih plovila imat će električni hibridni pogon.
S druge strane, Norveška je veliki proizvođač nafte s politikom otvorenosti prema velikom broju novih naftnih polja u osjetljivim područjima na sjeveru. Daleko smo od našeg cilja smanjenja emisije ugljikova dioksida. Drugi je problem smanjenje naše sposobnosti za ispunjavanje klimatskih ciljeva zbog gradnje novih autocesta koje će povećati emisiju i uništiti prirodu.
Što nas očekuje u budućnosti? Hoće li se i druge zemlje povesti za norveškim primjerom? Koje će tehnologije imati najveći utjecaj?
Tehnologija neće biti najvažnija stvar kad je riječ o klimi. Smanjenje potrošnje energije u najvećim zemljama na svijetu moglo bi biti presudno. 'Negawatt' je najbolja nova tehnologija – smanjite potrošnju energije. No neke će tehnologije biti važne poput solarne i energije vjetra, elektrifikacije automobila i brodova.
Hoćemo li se ikad riješiti klasičnih dizelskih brodova? Hoće li oni postati zeleni i kako će to utjecati na našu industriju i okoliš?
Vjerojatno ne. No moramo napraviti pravi pritisak na pomorsku industriju. Njihova ukupna emisija ugljikova dioksida predstavlja otprilike 3 posto ukupne emisije u svijetu. Elektrifikacija će biti važna za trajekte, katamarane, brodove na kraćim rutama i kruzere. Baterije će biti instalirane na četiri nova kruzera koji će ploviti uz norvešku obalu. Imat će 43 akumulatorske baterije, brodu će omogućiti oko dva sata lagane 'zelene' plovidbe ili četiri sata plovidbe brzinom od oko 10 čvorova.
Trajekti na baterije na Jadranu? Zašto ne!
Upravo je na električnim trajektima radio naš drugi sugovornik, Edmund Tolo. S dugogodišnjim iskustvom u brodogradnji, bio je direktor istraživanja i razvoja u tvrtki Fjellstrand kada je 2015. razvijen i pušten u promet prvi električni trajekt na svijetu „Ampere“. Taj je trajekt bio prekretnica u norveškom trajektnom prometu, a doveo je do drastične promjene u trajektnom poslovanju u Norveškoj.
Imate veliko iskustvo u izgradnji brodova. Kako ste se našli u ekipi koja je radila na prvom baterijski pogonjenom trajektu?
To je dobro pitanje jer je moje obrazovanje kao mehaničkog inženjera specijalizirano za dizajniranje dizelskih motora. Radio sam u Fjellstrandu od 1987. godine, a ekipa koja tamo radi omogućila je stvaranje novih stvari.
Možete li nam reći nešto o tom prvom baterijskom trajektu? Koliko vam je trebalo da ga razvijete i izgradite?
Započeli smo s razvojem 2008. godine, no u to vrijeme nismo išli u detalje. Prve su studije bile bazirane na potrošnji energije kako bismo uopće vidjeli koji bi trajekti mogli biti električni. Glavne su prepreke bile u pronalasku proizvođača baterija, ali i stvaranju seta pravila povezanih s njima, kao što su utori za punjenje. Za to uopće nismo bili stručni i morali smo se povezati s drugim tvrtkama kako bismo ih razvili.
Prvi je trajekt na baterije započeo s plovidbom prije četiri godine. Što se otad promijenilo?
U međuvremenu je izgrađen cijeli niz plovila na baterijski odnosno električni pogon. To je rezultiralo i razvojem industrije. Sad možete bez problema kupiti punjače i baterije koji su testirani i odobreni. Četiri godine plovidbe uvjerile su tržište da tehnički principi funkcioniraju dobro u svakodnevnoj uporabi te da nema skrivenih problema vezanih uz tu novu tehnologiju.
Koje su glavne prednosti električnog trajekta u odnosu na klasični?
Mnogo su jeftiniji za rad, pogotovo u Norveškoj, gdje sva naša električna energija dolazi iz hidroelektrana. Jednostavniji su za održavanje jer kod klasičnih dizelskih motora velike troškove stvara upravo njihovo održavanje. Također, primijetili smo i da je veoma malo neplaniranih zaustavljanja. Treba istaknuti i njegov tihi rad i nedostatak ispušnih plinova, što je posebno važno u lukama.
Što je s dugoročnim troškovima?
Električni motor ne zahtijeva mnogo održavanja. Smanjeni su troškovi ulja za podmazivanje, filtera i potrošnje samih dijelova motora. Pravo je pitanje koliko će u budućnosti pasti cijena baterija i koliko će one koštati kad, nakon 10 godina upotrebe, dođe vrijeme za njihovu zamjenu.
Hrvatska ima dugu obalu s brojnim trajektnim linijama. Bi li baterijski odnosno električni trajekti bili rješenje za nas?
Naravno! Ampere trenutačno vozi na ruti dugačkoj 5,7 kilometara (3 nautičke milje), a naš posljednjih trajekt Kommandøren na ruti dugačkoj 12,5 kilometara (6,75 nautičkih milja). U Hrvatskoj postoji cijeli niz ruta koje bi bile unutar tih dosega.
Što biste savjetovali Jadroliniji i hrvatskoj vladi – trebaju li uložiti u električne trajekte ili čekati nešto novo?
Naravno, ne znamo što nam budućnost donosi, ali trajekti na baterijski pogon već su tu. Vjerujem da i Hrvatska, kao i Norveška, žuri ispuniti obveze koje je preuzela kad je potpisala međunarodne ugovore i ne može čekati. Uklanjanje dizela i uvođenje čiste energije na Amperu smanjilo je emisiju ugljikova dioksida jednaku emisiji 1650 automobila.
Tom Skauge i Edmund Tolo u Rijeci (Foto: Zimo)
Što je sljedeće za vas?
Užurbano radimo na prilagodbi te tehnologije za katamarane. To je mnogo veći izazov jer komponente moraju biti manje, lakše, a davati više snage. Znamo da ćemo uspjeti, ali moramo pokazati dobavljačima naše opreme da se ova industrija tek razvija i da želi biti što učinkovitija. Puno nam pomaže automobilska industrija koja stalno izbacuje nove električne automobile s još boljim performansama. I brodarska industrija profitirat će zbog toga.
Norvežani dakle već grabe velikim koracima prema brodovima koji će biti tiši, čišći i “zeleniji”. Uvjereni su da i Hrvatska može slijediti njihov primjer. Pogotovo jer u Svetoj Nedelji imamo Rimac Automobile, koji razvijaju baterijsku tehnologiju za neke od najpoznatijih proizvođača automobila u svijetu.
Tko zna, možda će u budućnosti i baterija iz Rimac Automobila pokretati neki električni trajekt na Jadranu?