Iako Europa ima brojne napredne i visokoučinkovite kompanije, one zaostaju u tehnološkom razvoju u odnosu na američke tvrtke. Imaju manji rast, stvaraju niže povrate ulaganja te općenito manje ulažu u istraživanje i razvoj od američkih kompanija te od deset transverzalnih tehnologija zastupljenih u većini industrija, Europa prednjači samo u dvije, pokazalo je novo istraživanje McKinsey Globalnog Instituta (MGI) pod nazivom “Osiguravanje budućnosti Europe onkraj energije: Rješavanje europskog korporativnog i tehnološkog jaza”.
Europske kompanije imaju brojne konkurentske prednosti koje mogu unaprjeđivati, no da bi mogle biti konkurentnije u svijetu tehnoloških disrupcija, donositelji odluka moraju preispitati status quo te napraviti nove kompromise s kojima bi to omogućile, naglašavaju u MGI-u.
Dodana vrijednost poduzeća koja se kreće između 2 i 4 bilijuna eura godišnje mogla bi do 2040. godine biti dovedena u pitanje. To bi bilo ekvivalentno 30 do 70 posto predviđenog rasta europskog BDP-a između 2019. i 2040. godine ili jednom postotnom bodu rasta godišnje, šest puta većem bruto iznosu potrebnom za postizanje neto nulte stope emisija ispušnih plinova do 2050. godine u Europi, oko 90 posto svih trenutnih europskih socijalnih izdataka ili iznosu od 500 eura mjesečnog univerzalnog temeljnog dohotka za svakog europskog građanina.
Jurica Novak, najviše pozicionirani Hrvat u McKinseyju kao globalni partner te ujedno i upravljački partner tvrtke za Srednju Europu i član vijeća MGI te jedan od autora istraživanja smatra kako europski igrači postaju sve ranjiviji, čak i u tradicionalnim uporištima kao što je automobilska industrija. Ako se s njom ne uhvati u koštac, ova kriza usporenosti oslabit će Europu u mnogim dimenzijama, uključujući rast, uključenost i održivost te će negativno djelovati i na njezinu stratešku autonomiju kao i poziciju na svjetskoj pozornici, komentirao je Novak.
Upozorava i kako bi nas trebala zabrinuti činjenica da Europa (pri čemu se u istraživanju misli na zemlje EU i Norvešku, Švicarsku i Veliku Britaniju) zaostaje u nekim od tehnoloških područja koja će oblikovati budućnost industrije i društva u sljedećim desetljećima. Zbog toga je potrebna učinkovita i brza reakcija europskih čelnika na tu korporativnu i tehnološku krizu, s ciljem budućeg prosperiteta i strateške autonomije Europe.
