Povijesno gledano i usporedbe radi, gradovi predstavljaju radikalno novu vrstu staništa za čovječanstvo, koja unatoč brojnim pogodnostima često šteti našem mentalnom zdravlju čovjeka. Znanstvena istraživanja su povezala život u urbanim sredinama s povećanim rizikom od tjeskobe, depresije i drugih problema mentalnog zdravlja, uključujući i šizofreniju.
Nova njemačka studija objavljena u znanstvenom časopisu Molecular Psychiatry također nagovještava i rješenje, o ono glasi da je posjet divljini, čak i nakratko, povezan s nizom dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje, uključujući niži krvni tlak, smanjenu tjeskobu i depresiju, poboljšano raspoloženje, bolji fokus, bolji san, bolje pamćenje i brže zacjeljivanje.
Tu korelaciju potvrdila su brojna istraživanja, ali znanost još uvijek mora puno naučiti. Primjerice, može li samo hodanje šumom doista izazvati sve te korisne promjene u mozgu, i ako da, kako?
Odgovori pronađeni u središtu mozga
Jedno dobro mjesto za traženje odgovora na ta pitanje jest amigdala, mala struktura u središtu mozga uključena u obradu stresa, emocionalno učenje i reakciju borbe ili bijega. Znanstvena istraživanja pokazuju da se amigdala manje aktivira tijekom stresa kod ruralnih stanovnika u odnosu na gradske, ali to ne znači nužno da ruralni život uzrokuje ovaj učinak. Možda je suprotno, i ljudi koji prirodno imaju tu osobinu vjerojatnije će živjeti na selu.
Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači s Instituta Max Planck za ljudski razvoj osmislili su novu studiju, ovaj put uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI). Koristeći 63 zdrava odrasla dobrovoljca, znanstvenici su tražili od subjekata da ispune upitnike, obave radnu memoriju i podvrgnu se fMRI skeniranju dok su odgovarali na pitanja, od kojih su neka bila osmišljena da izazovu društveni stres. Sudionicima studije je rečeno da studija uključuje MRI i šetnju, ali nisu znali cilj istraživanja.
Šetnja užurbanom trgovačkom četvrti nasuprot šetnje velikom šumom
Ispitanici su potom nasumično raspoređeni u jednosatnu šetnju u urbanom okruženju (užurbana trgovačka četvrt u Berlinu) ili prirodnom (berlinska šuma Grunewald, površine 3000 hektara). Znanstvenici su ih zamolili da hodaju određenom rutom na bilo kojoj lokaciji, bez skretanja sa zadane rute ili korištenja mobitela usput. Nakon šetnje, svaki je sudionik napravio još jedan fMRI pregled, uz dodatni zadatak izazivanja stresa, te su ispunili i još jedan upitnik.
FMRI skeniranje pokazalo je smanjenu aktivnost u amigdali nakon šetnje šumom, otkrilo je istraživanje njemačkih znanstvenika, što podupire ideju da priroda može pokrenuti korisne učinke u regijama mozga uključenim u stres. Isto tako se čini da se to može dogoditi u samo 60 minuta boravka u prirodi.
Rezultati su jasni
Rezultati podupiru prethodno pretpostavljenu pozitivnu vezu između prirode i zdravlja mozga, ali ovo je prva studija koja dokazuje uzročnu vezu, kaže neuroznanstvenica Simone Kühn s navedenog njemačkog Institua
Sudionici koji su šetali šumom također su prijavili više vraćanja pažnje i više uživanja u samoj šetnji od onih koji su šetali gradom, što je nalaz u skladu s rezultatima studije fMRI kao i prethodnim istraživanjima.
Znanstvenici su također naučili nešto zanimljivo o ispitanicima koji su šetali gradom. Iako im se aktivnost amigdale nije smanjila kao kod onih koji su šetali prirodom, nije se ni povećala, unatoč tome što su proveli sat vremena u užurbanom urbanom okruženju.
Ovo snažno govori u prilog salutogenim učincima prirode za razliku od urbane izloženosti koja uzrokuje dodatni stres, pišu njemački znanstvenici u studiji.
To naravno ne znači da izloženost urbanoj sredini ne može uzrokovati stres, ali može biti pozitivan znak za sve koji žive u gradskom okruženju. U svakom slučaju, nova studija nudi neke od dosad najjasnijih dokaza da se moždana aktivnost povezana sa stresom može smanjiti šetnjom kroz obližnju šumu na vašem području.
Izvor: Science Alert
