Procurili su dokumenti koji dokazuju kako je nekoliko hrvatskih tvrtki i agencija namjeravalo kupiti specijalizirani softver za nadzor elektroničke komunikacije, što zapravo dokazuje da ni kod nas nisu imuni na igre "velikog brata".
Zapravo je pomalo suludo pomisliti kako u ovom kutku svijeta vladajuće strukture, potpomognute stručnjacima s područja informacijskih tehnologija nemaju nasušnu potrebu znati što rade njihovi omiljeni glasači, odnosno prevedeno mali, obični građani Hrvatske. Cijela je stvar "pukla" kada je "provaljeno" u sustav Hacking Teama, tvrtke bazirane u talijanskoj i svjetskoj metropoli mode, Milanu. Hakeri su, paradoksa li, ukrali bazu podataka Hacking Teama, inače kompanije koja se bazira upravo na programiranju i proizvodnji aplikacija za "nadzor i upravljanje", ali bez znanja onih koji se "nadziru i upravljaju". Ova je priča i globalno zanimljiva, a nama postaje posebno intrigantna kada se zna da su i hrvatske vladine agencije namjeravale kupiti "špijunski softver" od talijanskih hakera, koji su, eto, nastradali kada su ih napali - hakeri.
Dokazuje to prepiska koji je objavio WikiLeaks koji je objavio cijeli niz poruka elektroničke pošte preko koje su potencijalni klijenti tražili usluge Hacking Teama. Među onima koji su, posredstvom IT tvrtki, namjeravali kupiti spomenuti softver su, između ostalog, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), Vojno-sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA), ali i dijelovi unutar Ministastva unutarnjih poslova. Za sada se nitko iz spomenutih agencija ili ministarstava, baš kao ni tvrtke koje su trebale posredovati u ovoj iznimno zanimljivoj kupovini, nije oglasio. A baš bi bilo zanimljivo saznati zašto su milijun i nešto sitno eura novaca poreznih obveznika namjeravali utrošiti na kupovinu "špijunskih aplikacija". Super je kad znamo da plaćamo nešto što onda služi da bi znali o čemu pričamo, "chatamo", "skypamo" ili "mailamo"...
Izvor ICT Business, foto via Flickr
