Ako je vjerovati autorima ZMapa - apsolutno izvedivo, dapače, gornja granica se vrti oko 45 minuta. Dakako, za tako nešto potreban je kvalitetan uplink, ali i sama spoznaja da je ovako nešto moguće prilično je impresivna.
ZMap je open-source mrežni skener, koji su razvili istraživači sa Sveučilišta u Michiganu kako bi detaljno detektirali potencijalne ranjivosti mreže i na osnovu rezultata osmislili odgovarajuće obrambene mehanizme. Za sada je ZMap sposoban odskenirati "samo" IPv4 adresni prostor, koji još uvijek čini ogromnu većinu Internet adresa.
ZMap funkcionira kao i svaki drugi mrežni skener, ali je toliko brz da "pinganje" svake IP adrese na Internetu odradi za spomenutih 45 minuta, a za to bi u svim dosadašnjim poznatim uvjetima bilo potrebno - nekoliko mjeseci! U komparaciji sa Nmap alatom, koji je temeljen na vrlo sličnom principu, ZMap iste zadatke odrađuje oko 1000 puta brže. Naravno, ovo testiranje je odrađeno na gigabitnoj vezi.
Ključna razlika u obradi mrežnih podataka između ova dva alata je u tome da ZMap kod slanja odlaznog zahtjeva kodira podatke s podacima za identifikaciju, pa u trenutku kada dobije odziv odmah čita vraćene podatke. Korisnost ovakvog alata i njegova brzina donosi novu mogućnost nadzora nad mrežnim prostorom na Internetu. Uostalom, možete ga isprobati sami, link za preuzimanje je ovdje.
