Tradicionalni proizvođači automobila posljednjih su godina pod velikim pritiskom novih izazivača iz Kine. Da su se stvari prilično promijenile proteklih godina dovoljno je pogleda i hrvatske ceste na kojima možemo vidjeti sve više automobila kineskih kompanija za koje do prije nekoliko godina nitko nije znao niti da postoje.
Kinezi kupce privlače cijenom, ali i kvalitetom te priče o lošoj kineskoj robi ne drže vodu kada su u pitanju automobili. U njima se koristi vrhunska tehnologija koja je, kako je nedavno komentirao izvršni direktor Riviana RJ Scaringe, naprednija u odnosu na jako puno zapadnih proizvođača automobila. Kao dvije iznimke, odnosno zapadne tvrtke koje su ispred kineskih kompanija, izdvojio je Teslu i, naravno, svoj Rivian.
Nema tu magije
Tijekom gostovanja na jednom podcastu, on je objasnio u čemu je prednost kineskih kompanija, odnosno kako usprkos razvoju takve napredne tehnologije uspijevaju zadržati niže troškove u odnosu na konkurente sa zapada. Kako bi proučili tehnologiju, u Rivianu su rastavili brojne kineske automobile, što je uobičajena praksa u industriji.
Njegov zaključak nakon proučavanja kineskih automobila i tržišta jest da ne postoji nikakva magija koja bi omogućila razvoj i proizvodnju jeftinijih vozila u odnosu na zapad te da ne postoje neke posebne stvari koje oni rade, a drugi ne. Razlog zašto su jeftiniji odnosi se na “kumulativne koristi niže cijene kapitala”. Dakle, riječ je o kombinaciji subvencioniranog razvoja te nižih troškova rada koji se odnose na sve procese pri razvoju - od samih komponenti pa do samog automobila.
Potrebna je - trgovina
Objasnio je i kako protekcionizam neće pomoći jer se brojni proizvodi, uključujući i na one koji nisu povezani s automobilima, oslanjaju na rijetke zemne minerale i druge komponente koje države poput SAD-a nemaju u dovoljnim količinama. Nemamo iste geološke prednosti koje smo imali u području fosilnih goriva. Dakle, potrebna je trgovina i to trgovina za zemljama s kojima povijesno nismo toliko trgovali, komentirao je.
Objasnio je to na primjeru nikala koji im je potreban za baterije, a čiji je najveći svjetski proizvođač Indonezija. SAD ne samo da nema dovoljno zaliha, već bi u toj državi bilo jako teško napraviti lanac opskrbe ovim mineralom jer većina zajednica ne bi htjela imati takve rudnike u svom dvorištu, a u pitanje je tko bi htio raditi u njima.
Izvor: Business Insider
