Kolonija Pando izgleda poput zbijenog pojasa stabala jasike, ali se smatra jednom gigantskom biljkom izniklom iz jednog, složenog korijenskog sustava, koji pokriva oko 100 hektara (više od 430.000 kvadratnih metara).

Poznat i kao Drhtavi div, taj je organizam u problemu, otkriva nova studija koja identificira načine na koje se ta 'šuma jednog stabla' lomi na manje jedinke.

Prijetnje i problemi

Postoje razne prijetnje Pandu, uključujući bolesti i klimatske promjene, ali studija kao glavnu ističe posljedicu brstenja jelena i stoke, koji jedu nove klice tog drveća, što sprječava zamjenu umirućih stabala.

Taj se problem spominjao i prije, ali ograde dizajnirane da zadrže životinje nisu u potpunosti uspjele u tom zadatku, ističe se u novoj studiji. Bit će potreban posve novi pristup kako bi se Pando sačuvao za buduće generacije ako trenutne strategije upravljanja ne uspiju, sugerira nova studija.

Otkrića pokazuju da se genetski jedinstveni Pando 'raspada' zbog biljojeda i ograde. Početni uspjesi unutar ograđenih zona ublaženi su gotovo polovicom Panda koja ostaje nezaštićena od divljih i domaćih biljojeda, piše ekolog Paul Rogers sa Sveučilišta Utah State u navedenoj studiji koja je objavljena u znanstvenom časopisu Conservation Science and Practice.

Tek 16 posto dobro zaštićeno

Nakon analize 64 različite parcele diljem Panda, tek je oko 16 posto sustava dobro zaštićeno ogradom, izvještava Rogers. Na tom dijelu nova stabla rastu dovoljno brzo da zamijene stara. Na drugoj trećini područja nedavno je ojačana ograda nakon što je dotrajala, no šuma na tim dijelovima još uvijek umire.

Što se tiče oko 50 posto Panda koji uopće nije ograđen, jeleni i goveda nastavljaju jesti većinu novih klica koje se pojave. Kako zrela stabla odumiru bez zamjene, povećava se količina sunčeve svjetlosti koja dopire do tla, mijenjajući sastav i bioraznolikost organizma.

Tri dijela, tri različita ekološka smjera

Rogers tvrdi da ograda dijeli Pando na tri dijela, od kojih svaki ima svoj ekološki smjer, a ne formira jedinstvenu, otpornu šumu. Dok neograđena područja najbrže umiru, čak su i obrasci rasta dobro ograđenih područja u suprotnosti s načinom na koji se ta šuma razvijala tijekom svoje duge povijesti.

Mislim da ćemo se, ako pokušamo spasiti organizam samo ogradama, naći u situaciji da pokušavamo stvoriti nešto poput zoološkog vrta u divljini. Iako je strategija ograđivanja dobronamjerna, u konačnici ćemo se morati pozabaviti temeljnim problemima prevelikog broja jelena i goveda u ovom krajoliku, ističe Rogers.

Njegovo istraživanje nadovezuje se na studiju iz 2018. u kojoj je Rogers isto tako sudjelovao, a mnoga su ista područja procijenjena kako bi se provjerio rast.

Rogers kaže da bi fragmentacija Panda mogla imati posredni učinak na stotine različitih biljnih i životinjskih vrsta budući da šume jasike podržavaju visoku razinu bioraznolikosti.

Rješenje?

Kakvo bi stoga trebalo biti novo rješenje nije posve jasno, no čini se vjerojatnim da će veće upravljanje brojem jelena, stoke, pa čak i ljudi oko Panda biti presudno u osiguravanju njegovog očuvanja. Pomoći će i detaljnije praćenje Panda.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju