Znanstvenici su razvili alat koji zahvaljujući umjetnoj inteligenciji može predvidjeti gdje i kada će plastični otpad iz oceana naplaviti obale otočja Galapagosa, jedinstvenog i ugroženog ekosustva.
Svake godine više od osam tona plastičnog otpada prikupi se na plažama tog izoliranog otočja u Tihom oceanu, rekla je Stephanie Ypma, znanstvenica sa Sveučilišta u Utrechtu (Nizozemska) na Skupštini Europske unije za geoznanost.
Taj plastični otpad potječe s američkog kontinenta i goleme međunarodne flote ribarskih brodova.
Otpad nošen morskim strujama taloži se na plažama tog otočja upisanog na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao stanište jedinstvene faune na svijetu (divovske kornjače Galapgaos, iguane i drugih).
Onečišćenje plastikom "glavna je prijetnja vrstama u divljini" jer mikročestice često završavaju u želucu životinja, napominje znanstvenica.
Prijetnja je tim više zabrinjavajuća jer se procjene onečišćenja podcjenjuju: tek se majušni dio obala (samo 1 posto) čisti od tih naplavina, dakle vjerojatno ima više od osam tona otpada, napominje Stephanie Ypma.
Institut za oceanografska i atmosferska istraživanja iz Utrechta razvio je digitalni alat koji omogućuje da se "optimizira" čišćenje, a što je nemoguće provesti na svim obala otočja Galapogosa jer nema dovoljno novca.
Projekt koji je pokrenuo Galapagos Conservation Trust, ustanova za očuvanje životinja sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, treba lokalizirati približavanje plastičnog otpada obalama kako bi otkrio mjesta koja su najviše onečišćena i najpristupačnija za čišćenje.
Simulacijski alat, nalik animiranoj meteorološkoj karti, pokazuje kako plastika pluta oceanom i kreće se prema kopnu. Alat obuhvaća više parametara (oceanski protok, sastav plastičnih čestica...) i upisuje u bazu podataka te izrađuje izračune strojnim učenjem ("machine learning").
Istodobno, plutajući senzori GPS-a omogućuju mjerenje kretanja vode prema kopnu.
Podaci iz te operacije promatranja, koja se treba provesti ovog ljeta, bit će kombinirani sa simulacijama umjetne inteligencije kako bi se postiglo pouzdano predviđanje.
Naši prvi rezultati obećavaju, kaže znanstvenica i nada se da bi se taj model mogao primijeniti i na onečišćenje drugih otoka u Pacifiku.
