Čovječanstvo već desetljećima snima zvijezde u potrazi za izvanzemaljskim signalima, no možda su izvanzemaljci koje tražimo zapravo već stigli u naše dvorište. Prema profesoru strojarstva i aeronautike Alexu Elleryju iz Centra za istraživanje samoreplikacije (CESER) na kanadskom Sveučilištu Carleton, samoreplicirajuće sonde opisane u teorijama poznatog matematičara Johna von Neumanna mogle bi tiho djelovati unutar našeg Sunčevog sustava.
Godine 1949. matematičar John von Neumann predstavio je svoju ideju "univerzalnog konstruktora" na američkom Sveučilištu Illinois, odnosno ideju stroja sposobnog reproducirati samog sebe. Njegova knjiga, "Teorija samoreproducirajućih automata" (Theory of Self-Reproducing Automata) iz 1966. godine, objavljena posthumno, kasnije je inspirirala generacije znanstvenika SETI-ja. Teorije su sugerirale da bi napredna civilizacija mogla poslati takve autonomne istraživače, koji bi se mogli proširiti diljem Mliječnog puta unutar nekoliko desetaka milijuna godina.
SETI traga za krivim stvarima?
Elleryjev nedavni znanstveni rad, koji se trenutno nalazi na preprint serveru arXiv, ponovno pokreće tu ideju, tvrdeći da buduće SETI studije trebaju paziti na karakteristične tehnosignature koje bi te sonde proizvele. Ellery je ranije istraživao kako 3D ispis, robotika i samoreplikacija mogu omogućiti izradu ljudski dizajniranih Von Neumannovih sondi. Također je proučavao kako ograničiti cikluse reprodukcije sondi, kako bi se spriječili scenariji “Luđaka” (engl. Berserker), odnosno stroja koji nekontrolirano troši sve resurse.
Ellery smatra da je fokus SETI-ja na radioemisije iz dubokog svemira pogrešan. Umjesto toga, poziva znanstvenike da istraže Sunčev sustav, što je pogled koji dijeli i astrofizičar Gregory L. Matloff, autor studije o Von Neumannovim sondama iz 2022. godine.
Sunčev sustav je ogroman i većinom neistražen, a sonde mogu biti vrlo male. Tig sondi bi moglo biti posvuda, u kraterima na Mjesecu, ili prikrivenih u Asteroidnom pojasu i Kuiperovom pojasu, rekao je za Universe Today Matloff.
Preživljavanje kao motivacija
Ellery sugerira da bi preživljavanje, a ne znatiželja, motiviralo izvanzemaljsku civilizaciju na slanje takvih sondi, bilo da izbjegnu smrt matične zvijezde, kozmičku katastrofu ili prijetnju od naprednijih vrsta.
Izvanzemaljske sonde bi bile motivirane preživljavanjem svog lokalnog okruženja… plus vojnim izviđanjem za procjenu prijetnji i saveza, rekao je Ellery za Universe Today.
Ti strojevi ne bi bili ograničeni biološkim potrebama ili putnicima, mogli bi imati gotovo neograničenu razinu ubrzanja i koristili bi materijale iz asteroida ili kometa. Njihovo ponašanje, poput prikupljanja resursa, replikacija i istraživanje, ostavilo bi mjerljive tragove na planetarnim tijelima.
Mjesec kao potencijalno skrovište
Ellery identificira naš Mjesec kao idealnu bazu za te izvanzemaljske replikatore. Njegov sastav od nikla i željeza, metala isporučenih udarima asteroida i lako dostupni resursi, mogli bi podržati njihovu samoreplikaciju. Nuklearna energija, proizvedena primjerice putem Magnox reaktora (tip nuklearnog reaktora hlađenog ugljičnim dioksidom i moderiranog grafitom) iz mjesečevih materijala, mogla bi pokretati operacije tih sondi, ostavljajući izotopske tragove torija-232 ili neodimija-144.
Sama replikirajuća sonda možda je ostavila artefakte zakopane s asteroidnim resursima na Mjesecu, koji bi bili otkriveni i dostupni tek kada se postigne prag tehnološke sofisticiranosti. Mislim da će mjerljivi tehnološki potpisi biti na Mjesecu, neobični omjeri izotopa urana ili torija na površini te podzemne magnetske anomalije, kaže nadalje Ellery.
Ellery u konačnici poziva SETI programe da prošire potragu za tehnološkim potpisima na površine Mjeseca i asteroida. Ako budemo pažljivi, prvi dokazi da čovječanstvo nije samo možda se ne nalaze među zvijezdama, već ispod prašine našeg prirodnog satelita.
