Kibernetički kriminal iz godine u godinu jača i postaja sve uobičajenija kriminalna aktivnost. Zahvaljujući sve bržem prihvaćanju novih tehnologija, sve dostupnijim kriminalnim alatima za kibernetički kriminal, ali i pojavi kibernetičkih kriminalaca koje je moguće unajmiti za određeni napad, svijet gubi sve više novca.

Istraživanje koje su proveli McAfee i Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), samo u prošloj godini, kibernetički kriminal je svijet koštao gotovo 600 milijardi dolara.

Digitalni svijet je transformirao gotovo svaki dio naših života, uključujući rizik i kriminal, tako da je kriminal postao učinkovitiji, manje rizičan i profitabilniji nego ikad, istaknuo je Steve Grobman iz McAfeea.

Kibernetički kriminalci najčešće ciljaju banke, a iza napada se sve češće nalaze hakerske grupe koje financiraju države. Rusija, Sjeverna Koreja i Iran su među najaktivnijim državama čiji državni hakeri ciljaju financijske institucije.

Zanimljivo, Čile se pokazao kao zemlja u kojoj je najčešća kibernetička špijunaža.

Lako dostupni i jefitini kibernetički alati

Rusija je vodeća po kibernetičkom kriminalu, zahvaljujući visokom stupnju vještine svoje hakerske zajednice i prijeziru prema zapadnim zemljama, istaknuo je James Lewis iz CSIS-a. Sjeverna Koreja ju prati. Koriste krađu kriptovaluta kako bi pomogli financirati svoj režim.

Kibernetičkim kriminalcima najdraži je alat ransomware. Može ga se nabaviti na više od 6000 internetskih kriminalnih trgovina, ali i jednostavno unajmiti nekoga da izvede ransomware napad za nekog drugoga.

Upravo smo u 2017. godini vidjeli koliko takve kampanje mogu biti učinkovite i opasne, kako za obične građane, tako i za velike međunarodne tvrtke i države.

Ransomware napadi potaknuli su i sve veće korištenje kriptovaluta kao sredstva plaćanja otkupnine, ali i sredstva plaćanja odrađenog posla.

Gotovo je nevjerojatno da čak 25 posto kibernetičkog kriminala otpada na krađu intelektualnog vlasništva. No, onda kad pogledamo koliko je lako i jednostavno doći do piratskih verzija filmova, serija, knjiga pa čak i časopisa, jasno je zašto i kako je taj udio tako velik.

Problem je kad krađa intelektualnog vlasništva obuhvaća i vojnu tehologiju, jer tada u pitanju nije samo intelektualno vlasništvo, već i nacionalna sigurnost.

Iz McAfeea i CSIS-a upozoravaju kako su podaci o kibernetičkom kriminalu u većini slučajeva nepotpuni jer neke države u svijetu ne prikupljaju informacije o kibernetičkom kriminalu, ali i jer žrtve često ne prijavljuju takav oblik kriminala već se s njim sami bore.

A kako je u Hrvatskoj?

Iako u istraživanju ne spominju Hrvatsku, informacije koje su dostupne govore kako je u prošloj godini bilo manje kibernetičkog kriminala nego godinu ranije. No, radi se samo o prijavljenim kriminalnim djelima, tako da je stvarna razina kibernetičkog kriminala u Hrvatskoj (a i u ostatku svijeta) još uvijek nepoznanica.