U svemiru ima alkohola. Ne, ne radi se o bocama vina koje su odbacili nemarni astronauti, već se alkohol tamo nalazi u mikroskopskom molekularnom obliku. Znanstvenici vjeruju da su otkrili dosad najveću molekulu alkohola u svemiru, u obliku propanola.
Molekule propanola postoje u dva oblika ili izomera, a oba su sad identificirana u promatranjima. Prvi oblik je normalni propanol, koji je prvi put otkriven u području stvaranja zvijezda, a drugi je izopropanol (ključni sastojak sredstva za dezinfekciju ruku). ), koji nikada prije nije viđen u međuzvjezdanom prostoru.
Ova bi znanstvena otkrića trebala rasvijetliti kako nastaju nebeska tijela poput kometa i zvijezda.
Detekcija oba izomera propanola je jedinstveno moćna u određivanju mehanizma stvaranja svakog od njih. Budući da toliko nalikuju jedna drugoj, fizički se ponašaju na vrlo sličan način, što znači da bi te dvije molekule trebale biti prisutne na istim mjestima u isto vrijeme, ističe astrokemičar Rob Garrod sa Sveučilišta u Virginiji.
Jedino otvoreno pitanje jest, koje su točne količine koje su prisutne – to čini njihov međuzvjezdani omjer daleko preciznijim nego što bi bio slučaj za druge parove molekula. To također znači da se kemijska mreža može puno pažljivije podesiti kako bi se odredili mehanizmi putem kojeg se one formiraju, dodaje.
Navedene molekule alkohola pronađene su u onome što je poznato kao 'porođajna soba' zvijezda, gigantskom području stvaranja zvijezda zvanom Strijelac B2. Regija se nalazi blizu središta Mliječne staze i blizu Strijelca A*, supermasivne crne rupe oko koje je izgrađena naša galaksija.
Iako se ova vrsta molekularne analize dubokog svemira provodi više od 15 godina, dolazak teleskopa Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA) u Čile prije 10 godina povećao je razinu detalja kojima astronomi mogu pristupiti.
ALMA nudi veću rezoluciju i veću razinu osjetljivosti, omogućujući istraživačima da identificiraju molekule koje prije nisu bile vidljive. Sposobnost izdvajanja specifične frekvencije zračenja koju emitira svaka molekula u prometnom dijelu svemira kao što je Strijelac B2, ključna je u izračunavanju onoga što je tamo vani.
Što je veća molekula, proizvodi više spektralnih linija na različitim frekvencijama. U izvoru kao što je Strijelac B2 postoji toliko puno molekula koje doprinose promatranom zračenju da se njihovi spektri preklapaju i teško je razdvojiti njihove otiske prstiju i identificirati ih pojedinačno, kaže fizičar Holger Müller sa Sveučilišta u Kölnu u Njemačkoj.
Zahvaljujući načinu na koji ALMA može detektirati vrlo uske spektralne linije, kao i laboratorijskom radu koji je sveobuhvatno karakterizirao potpise koje bi izomeri propanola odavali u svemiru, znanstvenici su uspjeli doći do otkrića. Pronalaženje molekula koje su blisko povezane, poput normalnog propanola i izopropanola, i mjerenje njihove količine u odnosu jedna na drugu, omogućuje znanstvenicima da detaljnije pogledaju kemijske reakcije koje su ih proizvele.
Rad se nastavlja na otkrivanju još međuzvjezdanih molekula u Strijelcu B2 i razumijevanju vrste kemijskog lonca koji dovodi do stvaranja zvijezda. ALMA je također uočila organske molekule izopropil cijanid, N-metilformamid i ureu.
Još uvijek postoji mnogo neidentificiranih spektralnih linija u ALMA spektru Strijelca B2, što znači da je ostalo još puno posla da se dešifrira njegov kemijski sastav. U bliskoj budućnosti, proširenje instrumentacije ALMA na niže frekvencije vjerojatno će nam pomoći da još više smanjimo spektralnu konfuziju i moguće omogućiti identifikaciju dodatnih organskih molekula u ovom spektakularnom izvoru, kaže astronom Karl Menten s Instituta Max Planck za radioastronomiju u Njemačkoj.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Astronomy & Astrophysics.
Izvor: Science Alert
