Mikroskopski crvi, poznati kao nematode, prkose očekivanjima na području Černobila, ne pokazujući nikakvu štetu od zračenja na svojim genomima, pokazalo je novo istraživanje. Suprotno pretpostavkama o opasnom okruženju, ti otporni crvi vješto se prilagođavaju uvjetima koji bi bili negostoljubivi za većinu drugih vrsta.
Znanstvenici, predvođeni Sophiom Tintori sa Sveučilišta New York, sugeriraju da bi razotkrivanje mehanizama popravka DNK nematoda moglo imati implikacije za buduće primjene i u ljudskoj medicini.
Nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. godine, susjedni grad Pripijat i čitava okolica bili su zatvoreni zbog opasnih razina ionizirajućeg zračenja. Iako regija ostaje nesigurna za ljudsko stanovanje još tisućama godina, nenamjerno je postala životinjsko utočište veličine 2600 kvadratnih kilometara.
Černobil je bio tragedija neshvatljivih razmjera, podsjeća Tintori. Unatoč poznatim genetskim varijacijama kod životinja unutar regije, puni utjecaj na lokalne ekosustave znanstvenicima je i dalje izvan dosega.
Iznenađujuće otkriće
Kako bi ispitali te misterije, znanstvenici su se usredotočili na nematode, posebno Oschieus tipulae, koji žive u tlu oko Černobila. Sakupljajući stotine nematoda s različitih lokacija unutar takozvane zone isključenja, analizirali su genome crva na bilo kakve znakove genetskog oštećenja izazvanog zračenjem. Njihovo istrživanje objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Uspoređujući sekvencirane genome nematoda iz Černobila s onima s drugih globalnih lokacija, znanstvenici su otkrili da su černobilski crvi genetski sličniji jedni drugima nego svojim globalnim pandanima. Intrigantno, unatoč radioaktivnom okruženju, znanstvenici nisu pronašli dokaze velikih kromosomskih preraspodjela ili oštećenja DNK, koja se obično povezuju s mutagenim okruženjem.
Studija je zaključila da okoliš oko Černobila nije imao vidljiv genetski utjecaj na genome navedenih crva. Ta neočekivana otpornost tih crva na zračenje potiče daljnje istraživanje mehanizama popravka DNK i nudi potencijalne uvide u ljudsku osjetljivost na rak.
Sada kada znamo koji su sojevi O. tipulae osjetljiviji ili tolerantniji na oštećenje DNK, možemo upotrijebiti te sojeve da proučimo zašto je vjerojatnije da će različiti pojedinci patiti od učinaka karcinogena od drugih, objašnjava Tintari, naglašavajući potencijal za razumijevanje individualnih odgovora na okolišne agense koji oštećuju DNK.
Izvor: Science Alert
