Najviše mi nedostaje miris mog sina kad ga poljubim, miris tijela moje žene, kaže Jean-Michel Maillard, koji pati od anosmije, simptoma koji pogađa sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom.
Anosmija je gubitak njuha, nevidljivi hendikep s kojim je psihički teško živjeti i za koji nema pravog lijeka.
Sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom pati od anosmije, a neki od njih suočavaju se i s dugoročnim gubitkom njuha.
Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje, kaže Maillard, predsjednik francuske skupine koja pruža potporu oboljelima preko Udruge Anosmie.org.
Takva vam dijagnoza onemogućuje da udahnete miris svježe jutarnje kave, svježe pokošene trave ili miris sapuna na koži, kaže Maillard, koji od gubitka njuha pati otkad je doživio nesreću.
Važnosti njuha postaneš svjestan tek pošto ga izgubiš, ističe Maillard.
Ljudi s anosmijom ne mogu reagirati na opasnosti, ne mogu osjetiti miris dima, curenja plina ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drukčije iskustvo jer ne možemo osjetiti miris onoga što volimo najviše jesti, kaže Alain Corre, otorinolaringolog u pariškoj bolnici Rothschild.
Nosni polipi, kronični rinitis, dijabetes, Alzheimer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i koronavirus, kaže Corre. Kada ljudi trajno izgube osjet njuha, zamjećuju stvarne promjene u kvaliteti života te se kod njih razvija razina depresije koju ne bi smjeli zanemariti.
Ako takvo stanje potraje, treba potražiti stručnu pomoć.
Biti lišen osjeta njuha na mjesec dana ne predstavlja veći problem, kaže Maillard. No nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci, kaže Maillard.
Liječenje
Nema specifične terapije za liječenje anosmije.
Treba pronaći uzrok, kaže Corre te dodaje da je "problem kod anosmije povezane s koronavirusom taj da liječenje virusne infekcije najčešće nema utjecaja na povratak osjeta mirisa".
Prvi podaci pokazuju da se oko 80 posto pacijenta s bolesti COVID-19 oporavi u manje od mjesec dana, a često i brže - u osam do 10 dana.
Ostalima ta bolest može uništiti njušne neurone koji detektiraju mirise, no dobra je vijest da se oni mogu regenerirati.
Dvije pariške bolnice, Rothschild i Lariboisiere, objavile su studiju "CovidORL" o tom fenomenu, testirajući različite načine ispiranja nosne šupljine.
Liječenje na bazi kortizona pokazalo se učinkovitim i ulijeva nadu, kaže Corre.
Drugi je pristup ponovno učenje mirisa, odnosno nastojanje da se pacijent prisjeti mirisa.
Corre savjetuje da se izabere pet mirisa namirnica ili začina, poput cimeta, timijana i sličnih. Potrebno je udisati njihove mirise i istodobno promatrati začine ili namirnice dvaput dnevno po pet do 10 minuta.
Udruga Anosmie.org pokrenula je program ponovnog učenja mirisa pomoću eteričnih ulja u suradnji s Hiracom Gurdenom iz Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS). Program je zasnovan na istraživanju Thomasa Hummela.
Od ožujka smo dobili stotine poziva i e-mailova ljudi zaraženih bolešću COVID-19 koji su potražili pomoć jer su izgubili osjet njuha, rekao je Gurden.
Maillard je prošle zime pohađao program te je uspio zapamtiti četiri mirisa, a danas ih pamti već desetak, među kojima i miris ribe, cigareta i eteričnog ulja ruže.
Uspio sam pronaći čak i parfem koji mogu namirisati, rekao je zadovoljno Maillard.
