Ispod tla arheološkog nalazišta Gomolava, smještenog uz rijeku Savu, nedaleko od mjesta Hrtkovci u Srbiji, arheolozi su otkrili grobnicu koja mijenja razumijevanje nasilja u ranom Željeznom dobu na području Europe. U zajedničkoj jami pronađeni su ostaci sedamdeset i sedam ljudi, pretežito žena i djece, žrtava namjernih, smrtonosnih napada, a ne bolesti.
Novo istraživanje, objavljeno 23. veljače u časopisu Nature Human Behaviour, donosi bioarheološku, genetsku i izotopnu analizu posmrtnih ostataka iz te masovne grobnice Željeznog doba. Koautorica studije, Linda Fibiger, bioarheologinja sa Sveučilišta u Edinburghu, opisala je za časopis Nature razmjere i selektivnost nasilja kao nešto što arheolozi koji pručavaju navedeno razdoblje ljudske povijesti, dosad još nisu vidjeli. Ranije se pretpostavljalo da je uzrok smrti bila pandemija, no analiza DNK nije otkrila prisutnost zaraznih uzročnika.
Većina žrtava su djevojčice i žene
Od sedamdeset i sedam analiziranih osoba, dvije trećine činila su djeca ili adolescenti. Među sedamdeset i dvije osobe kojima je bilo moguće utvrditi spol, pedeset i jedna bile su žene ili djevojčice. Osim jedne majke i njezinih dviju kćeri, među pokopanima nisu utvrđene srodničke veze. Izotopne analize pokazuju da su mnoge žene odrasle u blizini Gomolave, ali znatan broj potječe iz područja izvan Karpatske kotline, pokazalo je istraživanje.
Na kostima su utvrđene teške ozljede, ponajprije na lubanji, što upućuje na namjerno usmrćivanje. Takva rodno usmjerena brutalnost neuobičajena je za to razdoblje i prostor. Mario Novak s Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebum koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da su žene i djeca u tom razdoblju češće bili zarobljavani radi otkupnine ili prisilnoga rada nego ubijani. U dvadeset godina koliko proučavam taj fenomen, nisam vidio ništa slično, rekao je Novak za Nature.
Poziv na oprez u tumačenju otkrića
Sredinom devetoga stoljeća jugoistočna Europa obilježena je migracijama stanovništva. Iako povjesničari pretpostavljaju da su postojale napetosti između pokretnih i naseljenih zajednica, materijalni su dokazi za to dosad bili oskudni.
Howard Williams sa Sveučilišta u Chesteru pozvao je u komentaru za Nature na oprez u tumačenju tragova iz navedene masovne grobnice, ali je upozorio da postoje uznemirujuće podudarnosti rodno usmjerenoga nasilja između prošlosti i sadašnjosti na globalnoj razini.
Katharina Rebay-Salisbury sa Sveučilišta u Beču komentirala je za Nature da nalazi istraživanja rasvjetljuju rodne strukture u prošlosti i također kako je naš rodni sustav dugoročno nastao.
Iako počinitelji navedenog masovnog zločina ostaju nepoznati, grobnica svjedoči o dubokoj nestabilnosti tog povijesnog razdoblja u Europi.
