Ultra-tanke privremene elektroničke tetovaže sada mogu pretvoriti dijelove tijela u osjetljive tipke, omogućujući vam kontrolu vašeg pametnog telefona vlastitim borama, madežima i drugim značajkama kože.
"Ljudi intuitivno znaju gdje se nalaze njihovi madeži ili nepravilnosti na koži, što ih čini idealnim mjestima za gumbe osjetljive na dodir", kaže Martin Weigel sa Sveučilišta Saarland u Saarbrückenu, koji je vodio istraživanje. "Možete, na primjer pritisnuti pjegu da biste odgovorili na telefonski poziv ili prstom preko zglobova da biste promijenili glasnoću vaše glazbe", kaže Weigel.
Weigel i njegove kolege sa Sveučilišta Saarland koristili su vodljivu tintu za tiskanje žica i elektroda na privremenom tattoo papiru. Tetovaže, koje nazivaju SkinMarks, tanje su od ljudske kose, a prenose na kožu pomoću vode i traju nekoliko dana nakon čega blijede i nestaju.
"Koristimo elastična svojstva kože, uključujući savijanje i istezanje", kaže član tima Jürgen Steimle, također na Sveučilištu Saarland. S obzirom da tetovaže reagiraju na promjene na površini kože, one sadrže više naredbi na jednom mjestu.
Na primjer, možete prilagoditi glasnoću pametnog telefona klizanjem prsta preko tetovaže postavljene uzduž kažiprsta. No, savijete li tetovirani prst, klizač glasnoće može postati gumb za reprodukciju i pauzu. Slično tome, tetovaže na zglobovima mogu djelovati kao četiri različita gumba kada otvarate šaku, ali i kao neki dugi klizač kada se prsti ispruže.
Razvili su i tetovažu koja je osjetljiva na dodir, ali i svjetli kad struja prolazi kroz nju. "Mogli biste imati tetovaže u obliku ikona koji predstavljaju vaše omiljene aplikacije, a tetovaža bi zasvijetlila kada vam dođe notifikacija", kaže Weigel.
Tim je, kao primjer, postavio preko madeža volontera tetovažu u obliku srca, koje sjaji kada je njegova djevojka dostupna za telefonski poziv. Dodirivanje tetovaže nazvat će tu osobu.
Da bi testirali tetovaže, skupina ih je povezala s računalom, no u budućnosti ih planiraju povezati i s Android uređajima. "Sada smo testirali tehnološku izvedivost, sljedeći je korak vidjeti kako sve primjeniti na praktičan način", kaže Weigel.
Jedina praktična prepreka je smanjenje mikrokontrolera koji se koriste za prijenos signala iz tetovaža na računalo ili smartphone. Za ovo istraživanje, Weigelov tim je koristio bakrenu traku za spajanje tetovaža s manjim Arduino mikrokontrolerima pričvršćenima na tijelo narukvicom, ali glomazne ploče bi mogle biti neugodne za nošenje na drugim dijelovima tijela.
"Ovo je zapanjujuće istraživanje", kaže Chris Harrison sa Sveučilištu Carnegie Mellon. "Ljudi su već prije eksperimentirali s elektroničkim tetovažama, ali prebacivanjem uređaja na jeftine, privremene tetovaže Weigelov tim je napravio tehnologiju koju bi mogli koristiti umjetnici, programeri i hobisti", nadodaje.
Unatoč trenutnim ograničenjima, Harrison kaže da su uređaji na koži sljedeći logičan korak u nosivoj tehnologiji.
No, Harrison predviđa kako će proći i 10 godina prije nego što vidimo tetovaže osjetljive na dodir u široj uporabi, ali je uvjeren kako će kontrole na koži, u budućnosti, biti sasvim normalna stvar. "Imat ćete digitalne prostore za tetoviranje u koje možete ići, recimo 2050. i 5 minuta kasnije možete izaći s iPhoneom 22 na podlaktici", kaže na kraju Harrison.
Izvor: New Scientist
