Tradicionalno se vjerovalo da je tišina samo odsutnost buke, što ukazuje na tiho okruženje. Znanstvenici su ipak sada pronašli dokaze koji sugeriraju da samu tišinu mozak aktivno percipira. To bi otkriće potencijalno moglo objasniti zašto smo skloni pridavati značajnu pozornost trenucima tišine, kao što su neugodne stanke u razgovorima, ili napeti razmaci između udara grmljavine.
Studija, koja je uključivala sedam eksperimenata s otprilike 1000 sudionika, otkrila je da se um može prevariti trikovima koji uključuju zvuk i tišinu na slične načine.
Na primjer, ako se nekome prikaže kontinuirani elektronički ton ili dva odvojena tona istog ukupnog trajanja, njegov će mozak pogrešno percipirati da jedan ton traje dulje.
Slično tome, pojedinci u studiji percipirali su kontinuiranu tišinu kao dulju od dvije odvojene tišine, što ukazuje na to da mozak obrađuje apsolutnu tišinu na način sličan zvuku.
Ipak postoji istina u izrazu "zvuk tišine"
Dr. Chaz Firestone, viši autor studije sa Sveučilišta Johns Hopkins, komentirao je intrigantnost najnovijeg otkrića.
Jedan od razloga zašto je fraza 'zvuk tišine' tako uvjerljiva je to što je paradoksalna. Tišina je odsutnost zvuka. Ali ovi rezultati sugeriraju da čujemo tišinu kao što čujemo zvuk, tako da stvarno može ipak neka istina u izrazu 'zvuk tišine', rekao je.
Kako bi to dodatno istražili, znanstvenici su proveli eksperimente u kojima su sudionici bili izloženi jednostrukoj i dvostrukoj tišini usred različitih pozadinskih zvukova, kao što su vlak, užurbani restoran, užurbana tržnica, igralište ili bijeli šum. Kada su zamoljeni da usporede trajanja, pojedinci su dosljedno procjenjivali da jedna tišina traje dulje od dvije odvojene tišine, slično njihovoj percepciji zvukova.
Zvučne iluzije
Iluzija se zadržala čak i kad su sudionici dobili zadatak da pritisnu tipku kako bi označili trajanje tišine ili kad su ih jednostavno uspoređivali bez ikakvog fizičkog odgovora. Štoviše, znanstvenici su proveli dodatne pokuse kako bi osigurali da faktor iznenađenja tišine koju prekida buka ne utječe na prosudbe ljudi. Uveli su cvrkut ptica tijekom duge tišine i ipak su otkrili da pojedinci percipiraju duži razmak između dvije tišine.
Značajno je da je percepcija tišine bila pojačana kada se pojavila između drugih zvukova. U svakodnevnom životu potpuna tišina je rijetka, jer je svijet oko nas ispunjen raznim zvukovima. Kako bi promatrali reakcije ljudi kada određeni zvuk prestane, znnstvenici su istovremeno puštali visoki ton orgulja i tiho brundanje motora, povremeno utišavajući jedan od zvukova. Zanimljivo, kad je neočekivani zvuk prestao, pojedinci su ga percipirali kao da je ostao tih duže vrijeme u usporedbi s onim kad je očekivani zvuk nestao.
Te različite audio iluzije pokazuju koliko je duboko ukorijenjena naša sposobnost da opažamo tišinu. Znanstvenici su zaključili da naš mozak aktivno obrađuje tišinu, a ti učinci nisu jedinstveni samo za slušnu obradu zvuka.
Vrste iluzija i efekata koji izgledaju kao da su jedinstveni za slušnu obradu zvuka, također ih dobivamo tišinom, što sugerira da stvarno čujemo odsutnost zvuka isto, rekao je profesor Ian Phillips, koutor studije, također sa Sveučilišta Johns Hopkins.
Izvor: Daily Mail
