Gotovo svi organizmi imaju brzo reagirajuće reakcije na stres, koje im pomažu u odgovoru na prijetnje. Organizam pod stresom isto tako gubi i puno energije, a zbog toga kroničan stres može biti i štetan.
Nova međunarodna studija sugerira da većina životinja ostaje u stanju stresa duže nego što je to optimalno nakon incidenata koji izazivaju stres.
Razlozi za to znanstvenicima nisu jasni, no jedna od mogućnosti jest i da postoji granica u tome koliko se brzo tijelo može očistiti od hormona stresa u krvotoku.
Napravili smo jedan od prvih matematičkih modela za razumijevanje evolucije organizama u rješavanju stresnih situacija. On kombinira postojeća istraživanja o psihologiji stresa u različitim organizmima s analizom optimalnih reakcija koje balansiraju prednosti i nedostatke stresa, pojašnjava dr. Tim Fawcett sa sveučilišta Exeter.
Fawcett dodaje da je poznato kako razina stresa uvelike varira između različitih organizamav te čak i jedinki unutar iste vrste, kao što je to jasno vidljivo na primjeru čovjeka.
Naša studija je korak prema razumijevanju zašto postoji tolika raznolikost u reakcijama na stres, kaže Fawcett.
U studiji je stres definiran kao proces u kojem organizam odgovara na takozvane "stresore" (prijetnje i izazove u okolini pojedinca), uključujući otkrivanje stresa i reakciju na stres.
Ključna točka koja je naglašena u toj studiji jest koliko su zapravo predvidive. Njihov model ukazuje na to da bi životinja koja živi u opasnoj okolini trebala imati visoku početnu razinu stresa, dok bi životinja koja živi u sigurnijim uvjetima imala prednost naglog dizanja i spuštanja razine stresa.
Naš pristup otkriva predvidivost na osnovu okoline fizioloških ograničenja kao ključnih faktora u oblikovanju evolucijskih reakcija na stres, kaže Barbara Taborsky, vodeća autorica studije sa sveučilišta Bern.
Dodaje da je potrebno još istraživanja kako bi se unaprijedilo znanstveno razumijevanje evolucije tog osnovnog fiziološkog sustava.
U studiji su osim dva navedena sveučilišta, sudjelovala i sveučilišta Bristol, Stockholm te Turku, kao i Institut za mozak i um Federalne politehničke škole u Lausanni. Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Trends in Ecology & Evolution.
Izvor: EurekAlert!
