Recikliranje plastike "prljav" je posao koji nije uvijek financijski isplativ. A mogao bi biti. Jer osmišljavanje tehnologije koja bi smanjila troškove reciklaže i omogućila ponovnu upotrebu već postojeće plastike, moglo bi donijet milijunske uštede diljem svijeta.
Upravo je to bilo na umu istraživačima s Georgia Techa kad su krenuli istraživati postupak reciklaže plastike. A onda su inspiraciju pronašli u prirodi.
Kako navode u studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), stvorili su novi bioinspirirani dizajn koji bi mogao pomoći u smanjenju troškova proizvodnje novih materijala u industriji recikliranja plastike. Inspiraciju za to, dobili su od školjaka.
Naime, kako su pojasnili, ljuštura školjke nije napravljena od robusnog materijala, a opet je dovoljno čvrsta da zaštiti meku unutrašnjost.
Tajna je u arhitekturi: tvrde "cigle" povezane mekom "žbukom", čime se stvara sustav koji raspršuje energiju i kontrolira pucanje. To je fundamentalno drugačija filozofija dizajna od načina na koji obično projektiramo materijale, pojasnio je voditelj studije, docent zrakoplovnog inženjerstva Christos Athanasiou u izjavi za medije.
Kako bi imitirali ono što školjke rade, uzeli su nasjeckane listove recikliranog poietilena visoke gustoće (HDPE) iste one plastike koja se koristi u industrijskoj rastezljivoj foliji i ponovno ih sastavili u kompozite pomoću ljepljivog polimera.
Nakon serije testova otkrili su da njihov kompozitni materijal ima manju varijabilnost maksimalnog istezanja za više od 68 posto. Njihov test na prozirnoj rastezljivoj foliji, koja se inače ne može ponovno uporebljavati jer sunčeva svjetlost rastezanje i toplina mijenjaju molekularnu strukturu, pokazuje da je potrebno samo razviti drugačiji način reciklaže kako bi se ponovno dobio pouzdan i visokoučinkovit proizvod.
Drugim riječima: izgradili smo strukturu kojoj možete vjerovati, koristeći materijale kojima inače ne možete, dodaje Athanasiou.
Ističe kako će ovaj pristup prilagoditi, kako bi radili sa širim rasponom reciklirane plastike, istovremeno ih kombinirajući s ekološki prihvatljivijim ljepilima na biološkoj bazi.
Istovremeno istražujemo kako bi ova strategija mogla podržati gradnju izvan Zemlje, gdje su recikliranje i ponovna upotreba materijala nužnost. NASA-in Lunar Recycling Challenge, na primjer, ukazuje na budućnost u kojoj otpad postaje građevni blok za preživljavanje u svemiru, zaključuje Athanasiou.
Budući da se samo manje od 10 posto od 350 milijuna tona plastike proizvedene svake godine učinkovito reciklira, ovaj pristup mogao bi spriječiti odlaganje više plastike na odlagališta i potaknuti njeno vraćanje u upotrebu.
