Nije da bi vas to trebalo čuditi, iako još uvijek mnogi vjeruju kako im se ne može dogoditi ništa ako poslove resurse, u ovom slučaju s naglaskom na one koji se odvijaju "on-line", ponekad koriste u privatne svrhe. Većina poslodavaca deklarativno ne dopušta privatnu komunikaciju s "vansjkim svijetom" za vrijeme radnog vremena, iz prostorija tvrtke, ali u stvarnosti se to u pravilu i ne kontrolira previše. I takav svojevrsni "status quo" svima odgovara dok se stvari ne zakompliciraju i ne završe, primjerice, na sudu, ukoliko se poslodavac i zaposlenik do te mjere "zarate" da interno više ne mogu riješiti novonastalu problematiku. Upravo takav slučaj datira još iz 2007. godine, ali upravo ovih dana je stigao sudski epilog koji bi uvelike mogao promijeniti odnos poslodavac-zaposlenik i obrnuto.
Jedna je privatna kompanija u Rumunjskoj 2007. godine otpustila svojeg dotadašnjeg zaposlenika Bogdana Mihaia Barbulescua jer je ustanovljeno kako je koristio Yahoo Messenger za privatne svrhe u vrijeme dok je radio za neimenovanu kompaniju. Barbulescu je, nakon što je otpušten, podignuo tužbu na rumunjskom sudu, uz objašnjenje da mu je nekadašnji poslodavac narušio pravo na privatnost, nadgledajući mu privatne poruke na Yahoo Messengeru. Sud je odbacio njegovu tužbu kao neosnovanu, potvrdivši ispravnost poteza kompanije, no Barbulescu nije odustajao, već je krenuo u pravnu bitku na Europskom sudu za ljudska prava, uvjeren kako će izvan granica Rumunjske njegovo pravo na privatnost biti malo drugačije tretirano. Nažalost, ni presuda Europskog suda za ljudska prava nije mu donijela ništa dobro...
Sud je, naime, također presudio da je kompanija imala pravo nadgledati njegovu komunikaciju putem Yahoo Messengera, pritom su takvu presudu argumentirano objasnili. Dvije su ključne stavke posebno naglašene kod presude. Prvo, korisnički račun na Yahoo Messengeru Barbulescu je dobio i otvorio isključivo u korporativne svrhe, kako bi komunicirao s klijentima kompanije. A drugo, možda još i važnije, bio je striktno i detaljno upozoren da je strogo zabranjena bilo kakva privatna komunikacija preko navedenog alata. Nažalost, Bogdan Mihai Barbulescu je ignorirao oba upozorenja, dobio je otkaz i izgubio sve pravne bitke. Poanta priče je da kompanije, ukoliko je tako definirano, imaju pravo nadzirati privatnu komunikaciju svojih zaposlenika, ako isti za komunikaciju koriste poslovne alate i resurse. Ili, pojednostavljeno rečeno, zaboravite privatnost i dobro pripazite što radite, jer bi otkaz mogao biti vrlo izgledan...
