Usprkos velikom napretku na poljima robotike, umjetne inteligencije, strojnog učenja te usprkos činjenici da se roboti sve češće koriste čak i kućanstvima (poput npr. robotskih usisavača), još nismo toliko blizu trenutka u kojem će pametne mašine moći obavljati brojne zadatke bez previše prethodnog programiranja i inputa od strane ljudi. Za stvari koje su ljudima logične i mogu ih obavljati bez previše problema i razmišljanja, da bi to isto roboti radili, potrebno je puno kodiranja i posebnih instrukcija.
Kako bi došlo do neke radikalnije promjene, potrebno je prestati s dosadašnjim načinom kodiranja robota koji se programiraju kako bi obavili specifične zadatke na određeni način u određeno vrijeme. Umjesto toga, moramo početi učiti robote kako da izvršavaju određene zadatke. To su na svom blogu poručili iz Googleova, tj. Alphabetova odjela X i The Everyday Robot Projecta. Riječ je o projektu s kojim se žele napraviti robote koji će nam pomoći u obavljanju svakodnevnih zadataka.
Naš je cilj vidjeti mogu li roboti pomoći ljudima u fizičkom svijetu na način na koji nam danas računala pomažu u virtualnom svijetu, najavili su na službenom blogu iz te kompanije.
Današnji svijet robotike usporedili su sa svijetom računala prije 50-ak godina, kada se tek počinjao nazirati njihov potencijal. Takav sada optimizam vlada oko robota i načina na koji bi nam mogli pomoći u svakodnevnom životu, iako naravno, budućnost pametnih robota nije toliko bliska. Ono što će ipak ubrzati razvoj robotike su brojne inovacije posljednjih godina na području razvoja čipova (računala postaju manja, jeftinija i snažnija), strojnog učenja, senzorske tehnologije i jeftinijeg hardvera. Zahvaljujući tim dosezima i inovacijama, nadamo se da će tranzicija prema pametnim robotima biti još brža.
Mogućnosti robota i njihova učenja testirali su u svojoj kompaniji, razvojem robota za sortiranje otpada, odnosno za provjeru je li otpad smješten u prave kontejnere za reciklažu. Njihov eksperiment pokazao se uspješnim te su roboti zaista kroz trening i simulacije u virtualnom prostoru naučili nove vještine, bez potrebe za konstantnim pisanjem novog koda za svaki novi zadatak, promjenu i slično. Sljedeći korak nosi puno veće izazove – pokušat će znanje koje su roboti stekli u toj situaciji primijeniti na neke druge zadatke, bez potrebe za razvojem novih robota ili pisanjem koda od nule.
To se može pokazati nemogućim, ali pokušat ćemo, komentirali su iz te kompanije.
Izvor: Blog X
