Nova studija, koju su proveli vizualni ekolog Jolyon Troscianko sa Sveučilišta Exeter i neuroznanstvenik Daniel Osorio sa Sveučilišta Sussex u Velikoj Britaniji, rasvijetlila je raspravu oko uzroka određenih pogrešaka u percepciji boja, sjena i oblika. Drugim riječima, ono što su znanstvenici otkrili, jest da se određene vrste optičkih iluzija mogu objasniti ograničenjima u našim vizualnim neuronima, a ne obradom više razine (zavaravanjem mozga).
Naše oči šalju poruke mozgu tjerajući neurone da se aktiviraju brže ili sporije. Međutim, postoji ograničenje koliko se brzo mogu aktivirti, a prethodna istraživanja nisu razmatrala kako ograničenje može utjecati na načine na koje vidimo boje, pojašnjava Troscianko.
Znanstvenici su razvili model koji pokazuje kako konačna propusnost naših vizualnih neurona može utjecati na našu percepciju optičkih uzoraka na različitim razinama. Ovaj se model nadovezuje na prethodni rad u kojem je analizirano kako životinje percipiraju raspon boja.
Sličnosti s digitlnom kompresijom slika
Nova studija, objavljena u časopisu PLOS Computational Biology, sugerira da ograničenja obrade i ograničenja metaboličke energije tjeraju neurone da komprimiraju vizualne podatke primljene iz naših očiju. Iako je ova kompresija manje primjetna u prirodnom krajoliku, ona ima značajniji utjecaj na to kako percipiramo jednostavnije uzorke.
Znanstvenici uspoređuju ovaj fenomen s kompresijom digitalne slike, objašnjavajući da su artefakti kompresije manje vidljivi na fotografijama iz stvarnog svijeta zbog zbrkanih i raznolikih piksela. Međutim, u digitalnim ilustracijama s fiksnim linijama i rubovima ti se artefakti ističu uočljivije.
Naš model pokazuje kako neuroni s tako ograničenim propusnim opsegom kontrasta mogu kombinirati svoje signale kako bi nam omogućili da vidimo te ogromne kontraste, ali informacije su komprimirane, što rezultira vizualnim iluzijama. Model pokazuje kako su naši neuroni precizno evoluirali da iskoriste svaki djelić svojih kapaciteta, kaže Troscianko.
Rušenje pretpostavki o vizualnim iluzijama
Rezultati novog istraživanja također pružaju uvid u našu percepciju kontrasta u modernim televizorima s tehnologijom visokog dinamičkog raspona (HDR). Istraživači sugeriraju da su se neuroni razvili u vrlo učinkovite, s nekima specijaliziranim za otkrivanje sitnih razlika u nijansama, a drugima boljim za otkrivanje velikih raspona kontrasta. To objašnjava zašto HDR televizori izgledaju impresivnije unatoč ograničenjima u propusnosti kontrasta naše vizije.
To ruši mnoge dugotrajne pretpostavke o tome kako vizualne iluzije funkcioniraju, kaže Troscianko.
Izvor: Science Alert