Knjiga "In Search for Knowledge: Reskilling for Generative AI from the First Principle" predstavljena je u četvrtak u Zagrebu, a riječ je o knjizi koja po riječima autora Vjerana Bušelića spaja praktične strategije, konceptualne okvire i filozofski pristup u istraživanju umjetne inteligencije.
Autor knjige, izdane na engleskom jeziku opisuje umjetnu inteligenciju kao "izvrsnog učitelja" s ogromnim potencijalom koji se može ostvariti samo ako mu se ljudi prilagode.
Iako se umjetna inteligencija razvija i napreduje iz tjedna u tjedan, ova knjiga, unatoč tome što je objavljena prošle godine, ostaje relevantna jer se ne bavi samo njom, već nama i našem odnosu prema njoj, ističe Bušelić, koji je po zanimanju inženjer matematike, informatičar i predavač.
Umjetna inteligencija, drži autor, donosi potpunu promjenu paradigme koja se može usporediti s kopernikanskim obratom i pojavom interneta.
U svom radu Bušelić se bavi isključivo generativnom umjetnom inteligencijom (GUI), prije svega onom koja generira tekstove. Riječ je o modelu, objašnjava, koji uči na temelju golemog korpusa ljudskog znanja i asocijativnog povezivanja zbog čega su, na neki način, slični ljudima koji se u većoj mjeri koriste takvim načinom razmišljanja.
Predstavljanje knjige pratila je panel-rasprava pod nazivom "Znanje, obrazovanje i čovjek u doba generativne umjetne inteligencije" u kojem su, uz autora, sudjelovali profesorica Blaženka Divjak s Fakulteta organizacije i informatike, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić te profesor s zadarskog Filozofskog fakulteta Marko Vučetić.
Vučetić ističe kako će UI čovječanstvo dovesti do redukcije na vlastitu želju i stvoriti iluziju čovjeka kao Boga odnosno slabe narcističke strukture.
Svi oni koji žude za asocijalnom dimenzijom svoje osobnosti demonstrirat će svoju potrebu za odsustvom od drugih ljudi, naglašava Vučetić.
Bit čovjeka je shvatiti što smo i kako smo, smatra Vučetić, a na ta pitanja GUI ne može dati odgovor.
Jokić drži da je umjetna inteligencija svuda oko nas i da smo njeni pasivni konzumenti, htjeli to ili ne. Unatoč vlastitoj vjeri u tehnologiju koja je temelj progresa, Jokić smatra kako ona više obećava nego ostvaruje, odnosno da je ograničena.
Divjak naglašava da opasnost umjetne inteligencije leži u čovjekovom strahu od donošenja odluka što on prepušta, primjerice, političarima i UI-u.
Ustvrdila je da umjetna inteligencija ne smije postati zamjena za čovjeka na što je Jokić dodao da su strojevi već zamijenili mnoge ljude, a što je počelo još u industrijskoj revoluciji.
Vučetić je ocijenio da način na koji usvajamo znanje iznimno problematičan, "a što se vidi i u nedovoljnom propitivanju institucija i ljudi koje ih vode".
Jokić zaključuje da je tehnologija korisna ako se shvati kao sredstvo koje može pomoći napretku čovjeka, no lako može postati negativna ako se zloupotrebljava.
