Nemali je broj svjetski priznatih stručnjaka i znanstvenika koji su uvjereni da nas vrlo brzo čekaju crni dani. Razlog? Razloga je, naravno, više, ali jedan od glavnih je paradoksalna situacija u kojoj nam tehnologija omogućuje ono što nekada nismo mogli ni sanjati, dok je na drugoj strani ulice oprečna situacija u kojoj nam tehnologija prijeti - uništenjem. Vrlo često se kao personifikacija “sudnjeg dana” u modernom obliku uzima virtualna stvarnost, odnosno robotika, jer se scenariji koji će dovesti do kataklizme i “novog ropstva” čovjeka uglavnom kreću u smjeru svojevrsne kolonizacije od strane spomenutih robota i umjetne inteligencije. Nitko sa sigurnošću ne može reći što će se točno, još manje kada, dogoditi, no upozorenja je svakim danom sve više. Gospodarski trenutak u kojem “roboti otimaju poslove” također nije nevažan, dapače, s obzirom da nitko ne može zanijekati činjenicu kako su mnogi poslovi jednostavno nestali s razvojem tehnologije. U budućnosti će takvih poslova koji će završiti negdje u tami ropotarnice povijesti biti sve više, a posebno će pogođene biti nerazvijenije zemlje i njihovo stanovništvo…

Ovo, ipak, nije još jedan nizu osvrta na temu budućnosti koja, bojimo se, nije nimalo vedra, ovo je priča o tome u što smo se pretvorili zahvaljujući tehnologiji. Ili, možda još gore, u što ćemo se tek pretvoriti ako ne povučemo crtu i ne shvatimo da bi tehnologija morala služiti kao platforma za učenje, usavršavanje, zabavu i opuštanje. Pritom treba pronaći mjeru, što je oduvijek i u svemu najteže. Ionako se pretvaramo u “moderne zombije” koji prvo bulje u zaslone svojih računala, onda u zaslone svojih prijenosnika, potom malo u zaslone televizora, o zaslonima pametnih telefona valjda ne trebamo ni razgovarati… Ovisnost? Nema apsolutno nikakve dvojbe, ovisni smo o tehnologiji, htjeli mi to sebi priznati ili ne. Ono što je, barem se tako čini autoru ovih redaka u svemu najtragičnije jest pojava novog oblika voajerizma koji u sebi nosi esenciju čistog zla i bojimo se odgaja neke nove monstrume. Posljednjih tjedana i mjeseci je vrlo česta pojava da se na streaming servisima i društvenim mrežama prenose ubojstva, zlostavljanja, mučenja… Stotine tisuća ljudi prati ove morbidne obrede u kojima pojedinci ili skupine ljudi istinski pate, što je malo teže za objasniti, ako nemate doktorat iz psihologije i nekoliko desetljeća iskustva…

Nevjerojatna je i porazna spoznaja da toliki broj ljudi želi gledati ubojstvo ili mučenje. A kada znamo da nitko od te silne rijeke voajera ne reagira dok stvari ne odu s onu stranu pameti, onda se doista moramo zapitati u kakvom mi to svijetu živimo i u što smo se pretvorili. Da, naravno, većina će pronaći izlizano i šuplje objašnjenje “ma samo sam malo htio vidjeti”, no koliko god se trudili ne možemo shvatiti zašto bi netko u toplini svojeg doma mirno sjedio za svojim računalom/tabletom/pametnim telefonom i promatrao zvjerske torture, mučenja i kao kulminaciju poremećenog uma ubojstvo. Pazite, ne govorimo o zatvorenom krugu psihopata i izopačenih umova, nego o doslovce stotinama tisuća ljudi. Tehonološki napredak? Ne, nego poremećeni sustav vrijednosti i iskrivljena stvarnost koja će nam donijeti samo loše. Je li kriv samo ubojica ili više njih, jesu li krivi samo zlostavljači, društvene mreže koje to objavljuju ili smo krivi svi mi zajedno? Ako bismo morali birati, onda bismo izabrali ogledalo u koje ćemo se svi skupa morati pogledati i zapitati se što mi to, zapravo, radimo i možemo li odgajati nove generacije koje će zanimati nešto sasvim drugo a ne ovakve stvari. U najvećoj su opasnosti djeca i tinejdžeri koji nisu do kraja izgrađeni kao osobe i koje bi ovakve situacije mogle dobrim dijelom usmjeriti na krivu stranu. Novi idoli se stvaraju u virutalnim obredima čiji su okviri izašli iz onoga što običavamo nazvati normalnim, samo je pitanje jesmo li mi toga svjesni…

Tehnologija kao takva nudi fantastične horizonte i putovanje koje će nam omogućiti nešto sasvim novo. Nažalost, tehnologija sa sobom nosi i prokletstvo kojem se moramo pokušati oteti dok ne bude prekasno. Možda vam se čini da se to ne događa ovdje, sada i nama, ali ako je svijet postao, upravo zahvaljujući tehnologiji, globalno selo, onda je valjda jasno da smo svi zajedno na prekretnici. I svi zajedno moramo pokušati reagirati, naravno da je odgovornost onih koji drže tehnološku moć najveća, prije nego doista postane prekasno…