Da je ulaganje u znanost na razini cijele Hrvatske nedovoljno, jasno je svima koji se bave znanošću. Iako se s vremena na vrijeme, zahvaljujući europskim fondovima stanje popravi, činjenica je da država još uvijek ne izdvaja značajnija sredstva koja bi ulagala u unaprijeđenje znanosti.
To je i jedan od razloga zašto se ovih dana, najvažnija strukovna organizacija fizičara u Hrvatskoj, Hrvatsko fizikalno društvo, našlo u blokadi, čime je u pitanje dovedeno provođenje redovnih i planiranih aktivnosti.
Kako su u priopćenju istaknuli iz Hrvatskog fizikalnog društva, "ono već 30 godina uspješno povezuje naše znanstvenike, nastavnike, učenike i studente, te izdaje popularni časopis Matematičko-fizički list koji je prošle godine proslavio 70. rođendan", a prije dvije godine bilo je i domaćin godišnje skupštine Europskog fizikalnog društva koje okuplja sudionika iz čak četrdeset fizikalnih društava u Europi. S 8. ožujkom HFD je prisiljen uslijed blokade računa obustaviti sve svoje aktivnosti i projekte.
Društvo ima oko 500 članova fizičara i u svom radu provodi najrazličitije aktivnosti, ali one najvažnije tiču se zapravo rada s djecom. Upravo te aktivnosti će biti najviše pogođene. Od popularizacije fizike, pa čak i one najteže poput kvantne fizike, koju Društvo provodi već u vrtićima, kao i osnovnim i srednjim školama, čime se djecu od malih nogu privlači fakultetima i poslovima u STEM-u, do dodatnog rada s djecom koja pokazuju izraženiji talent i afinitet za fiziku na ljetnim i zimskim školama, te natjecanjima i međunarodnim olimpijadama fizike. I sve to sad pada u vodu, istaknuo je predsjednik HFD-a Saša Ceci.
Kako ističe, razlog blokade računa pravomoćna je sudska presuda iz 2020. godine u kojoj je Društvo proglašeno krivim zato što nije u potpunosti pokrilo troškove smještaja i hrane za učenike i njihove mentore tvrtki Studentski centar za vrijeme Međunarodne fizičke olimpijade koja se održala 2010. godine u Zagrebu. Ono što je trebao biti najsvjetliji trenutak za našu fiziku i fizičare, postalo je njihova propast.
Naime, plaćanje tih troškova u svom dopisu Društvu na sebe je preuzelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) još 2009. godine. Ispunjenje ovog preduvjeta bilo je ključno za organizatore Međunarodne fizičke olimpijade je je Društvo s postojećim proračunom koji se osigurava iz članarina i namjenskih natječaja ministarstava. Ne bi bilo u mogućnosti samo pokriti troškove te se u slučaju da je MZO tada odbio preuzimanje troškova smještaja i hrane sudionika, Društvo ne bi usudilo organizirati tako veliku međunarodnu manifestaciju s tolikim brojem sudionika. No nakon što je račun izdan, MZO taj trošak, iz razloga koji Društvu nisu poznati, nije podmirio u cijelosti. Zbog toga je za preostali iznos od 400 tisuća kuna tvrtka Studentski centar tužila Društvo. Konačan iznos duga je s kamatama i sudskim troškovima prešao milijun kuna. Za Hrvatsko fizikalno društvo to je kraj, stoji u priopćenju poslanom iz Hrvatskog fizikalnog društva.
Dodaju kako su prošle godine kao glavni nositelj prijavili projekt u sklopu poziva Ministarstva rada i mirovinskog sustava za financiranje projekata iz Europskog socijalnog fonda za jačanje civilnog društva.
Ovim projektom cilj je bio povezati četiri naša najveća sveučilišta i dva istraživačka instituta (Institut za fiziku i Institut Ruđer Bošković). Taj projekt dramatično bi osnažio samo Društvo i omogućio da se svi programi koji se sad provode lokalno podignu na nacionalnu razinu. Uz to, projekt je dodatno bio usmjeren na povezivanje studenata fizike iz Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba kroz popularizacijske aktivnosti, kako bi im osigurali temelj za buduću suradnju kao nastavnika, znanstvenika i znanstvenih poduzetnika, ističu.
Još od studentskih dana osjećao sam sinergijski efekt raznih aktivnosti Hrvatskog fizikalnog društva i njegovu značajnu ulogu u hrvatskom društvu. Sada, kao ravnatelj Instituta za fiziku koji doživljava svoju renesansu, zahvaljujući velikim infrastrukturnim projektima sufinaciranih iz fondova EU-a, imam prilike svjedočiti kako takav poticaj (ne samo na mom institutu) daje nove prilike i snagu u zajednici za veće iskorake u radu i aktivnostima Društva. Radili smo na aktivnijem povezivanju fizičara u školama, na fakultetima i institutima u cijeloj RH i planirali projekte i nove aktivnosti društva, sve s ciljem pozitivnog utjecaja i poticanja mladih u smjeru fizike. Na žalost, pored sveg tog entuzijazma i novog zamaha, ispao je stari "kostur iz ormara", i sve ono pozitivno dovedeno je u pitanje, kaže donedavni predsjednik HFD-a dr. sc. Marko Kralj.
Mi smo fizičari, dobro poznajemo i stalno otkrivamo nove tajne prirode. No ljudska priroda ostaje nam vječni misterij. Naročito priroda ljudi koji su u stanju napraviti ovako nešto bez da trepnu. Nikad mi neće biti jasno kako možemo tako olako prijeći preko tradicije i pljunuti na rad generacija ljudi koji su nesebično pokušavali stvoriti nešto dobro za našu djecu. Za našu budućnost. Za sve ljude, dodaje novi predsjednik HFD-a Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković.
U životu stvari ne sjedaju jedna na drugu tako lijepo i jednostavno kao što to često bude u znanstvenom dokazu – život je više od igre strpljenja (F. Kafka, parafrazirano iz pisma ocu).
Ovim riječima htio bih opisati situaciju kojoj se našlo Hrvatsko fizikalno društvo. Uvijek postojano u svojim nastojanjima da zainteresira javnost za STEM znanosti, s fokusom na one najmlađe u našem društvu, Društvo se našlo u nezavidnoj, praktički kafkijanskoj situaciji. Kao i junak njegova romana, društvo je „uhićeno i optuženo“ od strane dalekog i nedostupnog organa vlasti za zločin koji nije počinilo. I sad je taj zločin došao na naplatu, nakon što smo naivno vjerovali da te ne mogu kazniti za nešto što nisi napravio. Izgleda da je investicija sveg našeg besplatnog vremena, znanja i truda išla na pogrešno mjesto – umjesto da smo se bavili edukacijom najvažnijeg sloja našeg društva, valjda smo se trebali baviti pravom i politikom. Nadali smo se da će sve sjesti na svoje mjesto, jer tko razuman neće podržati društvo dobrovoljaca koje radi za napredak ove naše male države? Odgovor na ovo pitanje je paradoksalan… I tako, koliko god bili strpljivi da dočekamo da se nešto razumno napravi, izgleda da smo se dovoljno strpjeli da budemo – ni više ni manje nego zatvoreni.
S grčem u želucu i sjećanjima na protekle godine te na sjaj u očima mladih, budućih znanstvenika moram zaključiti isto što i Kafka. Iako nužno, samo strpljenje nije dovoljno. I kad želiš pokazati primjerom kako se nešto treba raditi, uvijek postoji netko tko te voljan pregaziti. Zašto? Ne znam. I zbog toga mi je najviše žao ljudi koji su se 30 godina trudili napraviti nešto za sve nas, a ne za sebe. Barem se nadam da smo nešto napravili za naše najmlađe i da oni mogu nešto naučiti iz ove situacije, prokomentirao je dopredsjednik HFD-a Nikola Poljak s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Jedno pitanje samo se nameće – što će to točno najmlađi naučiti iz ove situacije, zaključuje Ceci.
Iz HFD-a ističu kako su pomoć zatražili i od fizičara iz Europskog fizikalnog društva koji su pokrenuli određene aktivnosti s ciljem očuvanja HFD-a. Međutim, dodaju, čak, ako bi ta pomoć bila financijska, ostaje pitanje zašto pomagati Društvu kojem njegova vlastita država ne samo da ne želi pomoći, već i aktivno sudjeluje u njegovom gašenju.
