Ponekad čak ni noć s puno sna ne jamči i buđenje s osjećajem osvježenosti. Mnogi se i dalje suočavaju s jutarnjom omamljenošću, a znanstvenici sa Sveučilišta Osaka Metropolitan u Japanu vjeruju da bi odgovor mogao ležati u pravilnom vremenskom usklađivanju izloženosti sunčevoj svjetlosti prije buđenja.
Zašto je prirodno svjetlo važno?
Daisuke Matsushita, znanstvenik za dizajn životnog okruženja, vodio je randomizirano kontrolirano unakrsno istraživanje kako bi ispitao može li izloženost izlazećem suncu smanjiti jutarnji umor. Za razliku od simuliranih svjetiljki izlaska sunca, koje emitiraju usmjereno svjetlo iz niskih pozicija i na koje može utjecati okretanje tijekom sna, stvarno ranojutarnje sunce nudi širok, ambijentalan izvor svjetlosti, naravno ako je dostupno u spavaćoj sobi.
Simulacija svitanja obično se sastoji od malih izvora svjetla postavljenih na noćni ormarić, s relativno niskim položajem (obično u visini očiju korisnika) i snažno usmjerenim svjetlom. Svako nehotično kretanje korisnika, poput okretanja ili mijenjanja položaja u krevetu, može dovesti do fluktuacija u izloženosti svjetlu tijekom sna, što potencijalno uzrokuje nestabilnost, navode autori istraživanja koje je objavljeno u časopisu Building and Environment.
Dizajn eksperimenta i rezultati
Devetnaest japanskih studenata u dobi od 20 do 30 godina, koji su inače išli spavati između 23:00 i 01:00 te se budili između 07:00 i 09:00 sati ujutro, sudjelovalo je u spomenutom istraživanju. Spavali su u laboratoriju uređenom kao spavaća soba, gdje su svi prozori osim jednoga okrenutog prema istoku bili zasjenjeni. Taj prozor bio je opremljen motoriziranim sustavom zavjesa koje su se mogle otvarati brzinom od 5 milimetara u sekundi.
Testirana su tri svjetlosna uvjeta: bez svjetla prije buđenja, izloženost svitanju od izlaska sunca do buđenja i kontrolirana izloženost prirodnom svjetlu 20 minuta prije buđenja.
Elektrokardiogram i subjektivni upitnici pokazali su poboljšanu budnost i smanjenu pospanost u oba scenarija s prirodnim svjetlom. Međutim, moždana aktivnost mjerena elektroencefalogramom pokazala je da je izloženost prirodnom svjetlu 20 minuta prije buđenja bila znatno učinkovitija od produljene izloženosti izlazećem suncu.
Izloženost koja započinje prerano može previše stimulirati spavača, narušavajući odmor, umjesto da ga poboljša.
U budućnosti se nadamo kontrolirati kako se prirodno svjetlo u okruženju za spavanje mijenja s godišnjim dobima i vremenom dana, te razjasniti kako uvesti prirodno svjetlo koje je pogodno za ugodnije buđenje, rekao je na kraju Matsushita.
Izvor: Science Alert
