Zašto je europski zakon “right to be forgotten” iznimno opasan

Prije nekih dva mjeseca primio sam telefonski poziv u kojem me žena pitala nešto vezano uz Facebook, s obzirom da smo akvizirali Facebook Hrvatska većina njih misli da smo mi Facebookova poslovnica u Hrvatskoj.

Saša Fišter sasa@zimo.co | 04.07.2014. / 08:12

Zašto je europski zakon “right to be forgotten” iznimno opasan

Prije nekih dva mjeseca primio sam telefonski poziv u kojem me žena pitala nešto vezano uz Facebook, s obzirom da smo akvizirali Facebook Hrvatska većina njih misli da smo mi Facebookova poslovnica u Hrvatskoj. 

Nevezano uz Facebook, žena mi kaže “Ja sam relativno javna osoba, kako mogu ukloniti sve svoje podatke s Googlea?”. Ja na to odgovaram: “Nikako!”, da bi samo mjesec dana Google bio primoran prihvatiti zakon Europskog suda pravde u kojem se građanima EU omogućuje da pošalju zahtjev tražilicama kako bi uklonili linkove stranica koje im ne odgovaraju, iako one same po sebi ostaju dostupne na internetu. 

Google, Bing i Yahoo moraju omogućiti Europljanima da pošalju zahtjev ako žele, što je s jedne strane dobro, a s druge izuzetno loše. Tražilice su servisi na kojima tražimo informacija, te istražujemo ono što nas interesira, no ovim zakonom moćni i bogati ljudi imaju pravo na privatnost, imaju je i obični građani, no to je opasno. 

Jedan primjer posljednjih nekoliko dana je izazvao brojne kontroverze a to je situacija vezana uz bivšeg CEO-a Merrill Lyncha Stana O’Neala. Naime, sredinom 2000-tih, svijet je pogodila velika kriza u kojoj su banke izgubile velik novac, između ostalog i Merrill Lynch čiji su gubici bili toliko veliki da je banka morala biti prodana nikome drugome nego Bank of America. O’Neal je izgubio svoj posao jer je pregovarao o prodaji bez dogovora s upravnim odborom, no na kraju je izašao s finih 165 milijuna dolara otpremnine. 

Sve je o tome detaljno opisao BBC, čije je linkove Google morao ukloniti jer je netko podnio prijavu za uklanjanjem tih članaka. Iako uklanjanje tih linkova ne znači da je povijest nestala, nova generacija bankara vrlo će teško doći do tih podataka, koji bi možda bili presudni za njihovo poslovanje u budućnosti, odnosno kako bi proučili što se sve događalo u povijesti njihovog biznisa. 

Činjenica da svatko od nas može zatražiti od tražilica da se uklone linkove na određene članke, pokreće mnoga pitanja o tome možemo li kontrolirati našu povijest. Da li je to dobro za nove naraštaje? Brišemo li samim time povijest?

Koliko god mi htjeli imati privatnost, javni podaci nekad su od presudne važnosti. Zamislite samo da ubojice i pedofili uklone neželjene članke!

Danny Sullivan sa portala Marketing Land napisao je odličan članak, stoga ako imate malo vremena, svakako preporučujem da ga pročitate.

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti